Školovao se u Karlovcu, a potom u Mađarskoj, Zagrebu i Senju. Medicinu je studirao u Beču (1812. – 1819.). Radio je kao liječnik u Karlovcu, Bakru, Rijeci, Splitu, Klagenfurtu i Ljubljani. Napisao je mnoge medicinske rasprave, a književna je djela počeo pisati već u mladosti. Razočaran promjenama nakon 1848. seli se u Rijeku gdje je djelovao kao liječnik u Kastvu i Opatiji. Posebnu je pažnju poklanjao prirodnim lječilištima te se i danas smatra začetnikom zdravstvenog turizma u Opatiji. Kao jedan od prethodnika ilirizma, 1818. godine htio je u Beču pokrenuti novine Oglasnik ilirski, ali one, zbog nezainteresiranosti pretplatnika, nikada nisu zaživjele. U Karlovcu je 1823. tiskao Almanah ilirski, koji je, uz njegovu liriku, donosio pjesničke i prozne priloge hrvatskih, njemačkih i francuskih autora. To je ujedno bio i prvi karlovački kalendar. Tiskan je u Prettnerovoj tiskari, a Šporer se potpisao pod pseudonimom Jure Matić. Za hrvatsku versifikaciju Šporer je značajan po tome što je inaugurirao jampski jedanaesterac. Pod utjecajem Jean-Jacquesa Rousseaua napisao je roman Strast i bludnja (1884.) koji se bavi pitanjima odnosa vjere i razuma te vjere i ljubavi. Pisao je i drame koje su zanimljive po dosljednoj provedbi klasicističkih načela, ali ni jedna od njih nikada nije izvedena, a tek ih je manji broj tiskan. Povijesna petočina tragedija Kastriota Škenderbeg (1849.) obrađuje protutursku tematiku. Povijesne je tematike i tragedija Car Murat II. i Republika dubrovačka (1861.). Kritičari najboljom smatraju petočinu klasicističku tragediju Edipos (1858.), nastalu pod utjecajem Sofokla, V. Alfierija i francuskih klasicista. Edip je prikazan kao suvremeni nositelj ideala humaniteta unutar granica države, pa su umjesto tragične krivnje u prvom planu domoljublje i didaktičnost. Napisao je i drame Lijek za obijesnu ženu (1857.), Zagrepkinja i Turopoljac (1858.), Dimitrija i Romanov, Blebetuša i lajavac, Propast Republike dubrovačke, Njegda i sada, a tekst drame Heraklit i Demokrit nije sačuvan. Povijesna petočina tragedija Dimitrija (1881.), kao i Boris Godunov A. S. Puškina, tematizira borbu Dimitrija Samozvanca za rusko prijestolje potkraj 16. i početkom 17. stoljeća. Bavio se i prevođenjem (preveo je Fedru J. Racinea, Mletačkoga trgovca W. Shakespearea, Don Garciju V. Alfierija).

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59857(16.7.2021.); Izvor slike: Arhiva GKKA