Dušan Lopašić rođen je u Karlovcu u poznatoj i uglednoj karlovačkoj obitelji iz koje je proizašlo nekoliko značajnih ličnosti koje i danas pamtimo po intelektualnom i društvenom doprinosu. Otac Slobodin, gradski činovnik, a kasnije i županijski arhivar u Zagrebu, slovio je za velikog rodoljuba i izuzetno moralnog i pricipijelnog čovjeka koji se kretao u društvu hrvatskih velikana kao što su Mažuranić, Kukuljević, Drašković… Osnovnu školu pohađao je u Karlovcu, a Gimnaziju u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Križevcima kao eksternist na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu. Zbog slabog zdravlja tu je školu napustio i vratio se u Karlovac. Od 1879. prisutan je sa svojim uradcima u Starčevićevoj sušačkoj Slobodi u kojoj je izučio i usavršio novinarski zanat. Preseljenjem uredništva Slobode u Zagreb, Lopašić se vraća u Karlovac i početkom 1884. zajedno s Adolfom Gustavom Prettnerom pokreće list Svjetlo i započinje svoju 35 godina dugu novinarsku karijeru kroničara i kritičara karlovačkog društvenog života. U svojim uvodnicima i autorskim člancima Lopašić se osvrtao na kulturne, političke i ostale gradske teme često vrlo kritički i oštro prenoseći javnosti propuste i mane gradske uprave. Tijekom karijere često se susretao s cenzurom i zabranom izlaženja novina, što je vješto izbjegavao tako što bi novine počeo izdavati pod drugim imenom (Sloga, Gasonoša). Novinarstvom i uredništvom bavio se do 1919., kada 6. travnja objavljuje posljednji broj Sloge.

Izvor teksta: Babić, S. Dušan Lopašić, novinar i publicist. // Kaj : Karlovac : ličnosti i njihova djela. IV(1979).; Izvor slike: Radovinović, R.; Lopašić, A. Dva i pol stoljeća jedne karlovačke obitelji. // Svjetlo : časopis za drzštvena zbivanja, kulturu i umjetnost. Karlovac : matica hrvatska, Ogranak Karlovac. 3/4(2000).