Zagorac je postao svećenik 1892. nakon završene bogoslovije u Zagrebu. Radio je kao župnik u nekoliko manjih župa. U Sisku je osnovao Radnički glasnik, a u Zagrebu Glas naroda. Godine 1904. izabran je za zastupnika Hrvatske stranke prava u Hrvatskom saboru. Od 1905. do 1920. bio je župnik u Koprivnici. Sudjelovao je u stvaranju Riječke rezolucije, a 1918. našao se na čelu pokreta za reformu Katoličke Crkve. Osnovao je tjednik Hrvatska podravska straža i mjesečnik Preporod. Nakon što su svi zahtjevi reforme odbijeni, napušta mjesto župnika u Koprivnici i stupa u Hrvatsku starokatoličku crkvu. U Karlovac se vratio 1922. godine, a 17. 11. izabran je za karlovačkog gradonačelnika. Zbog političkog neslaganja i otvorenog sukoba s Gradskim zastupstvom već iduće godine napušta Karlovac i gradonačelničku poziciju. Nakon nekoliko godina ponovno se vratio u Karlovac te je opet izabran za gradonačelnika potkraj 1932. godine. Njegov drugi mandat također su obilježile brojne političke kontroverze i privrženost režimu Šestosiječanjske diktature.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008., Radovinović, R. Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941. : pokušaj rekonstrukcije jednoga razdoblja. Karlovac : Grad Karlovac : Ogranak Matice hrvatske, 2020.; Izvor slike: Radovinović, R. Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941. : pokušaj rekonstrukcije jednoga razdoblja. Karlovac : Grad Karlovac : Ogranak Matice hrvatske, 2020.