U Karlovac dolazi kao dječak (1809.). Oženio se Terezom Modrušan i sagradio je palaču na Zrinskom trgu 7. Zajedno s bratom Nikolom bavio se veletrgovinom drva i žita. Bili su vlasnici velikog žitnog skladišta na Žorovici. Pripadali su istaknutom intelektualnom krugu Ilirskog pokreta koji je djelovao u Karlovcu (Mažuranić, Vakanović, Kušlan, Krešić i dr.). Bio je jedan od suosnivača Prve karlovačke čitaonice i Matice ilirske. Ambroz Vranyczany bio je i blizak Ljudevitu Gaju i Ivanu Mažuraniću. Bio je načelnik Trgovačkog odbora, a od 1841. i predsjednik Mjenidbenog suda sa središtem u Karlovcu. Na Velikoj skupštini u zagrebačkom Narodnom domu, 25. 3. 1848., sporazumno s Ljudevitom Gajem i Kukuljevićem predložio je Jelačića za bana i od tada seli u Zagreb. Postao je prvi hrvatski “financmešetar“ (načelnik financijskog odjela hrvatske vlade). Austrijsko plemstvo stekao je 1846. dok je živio u Karlovcu, a barunat 1861. protegnut na braću i potomstvo. Od 1851. do 1858. bio je predsjednik Matice hrvatske. Na Trgu bana Jelačića 2 u Zagrebu otvorio je 1859. prvu plesnu školu. Bio je pokopan u obiteljskom mauzoleju na Dubovcu, sve dok mu, izgradnjom Mirogoja, posmrtni ostaci, zajedno s ostalim ilircima, nisu preneseni u Arkade.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Izvor slike: Veličanstveni Vranyczanyjevi. Matica hrvatska, Zagreb, 2016.