U Karlovcu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Otišao je u austrijsku vojsku i 1848. ratovao je po Ugarskoj i Austriji. Nakon toga radio je kao financijski službenik, a 1861. osnovao je u Karlovcu Tiskarski i književni zavod u vlastitoj kući na mjestu današnje Županije. Uređivao je i tiskao novine, knjige, pučke kalendare, zabavno-poučne knjižice, zbirke pjesama, reprodukcije umjetničkih djela, itd. Surađivao je s tadašnjom literarnom elitom, P. Preradovićem, I. Trnskim, J. E.Tomičićem, A. Šenoom, R. Lopašićem i drugima. Pokrenuo je, uređivao i izdavao prvi hrvatski ilustrirani časopis Glasonoša (1861. – 1864.) s prilogom Posao i promet, a 1861. – 1862. i Obće koristni poslovni list. Uređivao je i izdavao pučki kalendar Prorok (1863. i 1864.) i zabavno-poučni almanah Vilinski darovi (1863.), objavio Pjesne Meda Pucića (1862.), Vršidbu Jovana Sundečića (2. izd. 1862.), Kriesnice Ivana Trnskoga (I–II, 1863. – 1865.) i dr. Vodio je i knjižaru s velikim izborom knjiga, većinom zagrebačkih tiskara. Godine 1864. napustio je Karlovac te odlazi u Beč, gdje je nastavio je izdavanje Glasonoše (do kraja 1865.). U Beču je pokrenuo Slavische Blätter (1865. – 1866.), koje je uređivao A. Šenoa, a list je izvještavao europsku javnost o gospodarskim i društvenim prilikama u Hrvatskoj. Na njemačkome je napisao djela Bosna i Hercegovina (Bosnien und die Hercegovina, 1878.) te Vodič kroz Hrvatsku i Slavoniju (Reiseführer durch Kroatien und Slavonien, 1892.). Putovao je Europom, središnjom Azijom i sjevernom Afrikom. Duže je boravio u Rusiji i Bugarskoj. U Bugarskoj je radio kao novinski urednik, a u Rusiji kao prevoditelj. U Karlovac je često navraćao, no kad je obolio otišao je u Rijeku gdje je i umro. Dva put se ženio, prvi put s Ivanom pl. Bedeković s kojom je imao kćer Marianu, glumicu u Kölnu, i sina Pierrea, parobrodarskog kapetana u Beogradu. Drugi put se oženio Anom Karal s kojom je imao sina Aimea, časnika američke ratne mornarice, i dvije kćeri.
Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008. ; https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37526 (28.7.2021.); Izvor slike : Arhiva GKKA
Mala glorijeta podignuta je kao dio kampanje za prikupljanje pomoći ratnim stradalnicima Prvog svjetskog rata. U svom izvornom obliku sastojala se od lipovog panja s drvenom skulpturom austrijskog orla koji u kandžama drži hrvatski grb. U akciji nazvanoj „Dajem zlato za željezo“, sudionici su u panj zabijali prethodno kupljene čavle različite vrijednosti – „zlatne“, „srebrne“ i „brončane“. Oni koji su dali veći prilog imali su svoje ime upisano na pločicu. Na inicijativu bojnika Rudolfa Matanića za skulpturu je napravljen paviljon koji je nazvan po njemu. Skulptura orla uklonjena je 1918. iz političkih razloga. Paviljon je ponovno obnovljen nakon Domovinskog rata, a drveni orao zamijenjen je brončanim.
Izvor teksta: Radovinović, R. Stari Karlovac – ulice, kuće, ljudi. Karlovac : Pečarić&Radočaj, 2010.; Izvor vizuala: Matanićev paviljon sa „Spomen stupom“. // Kafotka. Dostupno na: https://www.kafotka.net/4134 (15.10.2025.)