Pučku školu završio je u Karlovcu, gimnaziju u Zagrebu. Pravo je studirao u Zagrebu i Beču. Radio u državnoj upravi, sudskoj i odvjetničkoj službi u Karlovcu i Ogulinu te bio predsjednik Banskoga stola (1898. – 1912.). Nakon okupacije BiH 1878. službovao je u Bosni i bio je član komisije koja je pripremala preustroj BiH. Od 1879. djelovao je kao državni službenik u Karlovcu i Zagrebu. Kao pravnik osobito se zanimao za agrarno zakonodavstvo te je 1894. izradio Osnove zakona o uređenju zemljišnih zajednica u Hrvatskoj. Kapitalno mu je djelo Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik koji je u razdoblju od 1908. – 1925. izdala JAZU u deset svezaka. U mladosti je napisao nekoliko drama (Grof Ivan, Anarhisti). Objavljivao je u časopisima Vijenac, Kolo i dr. Od 1913. bio je član JAZU, a od 1918. do 1921. vršio je dužnost predsjednika JAZU. Grad Karlovac imenovao ga je začasnim građaninom Grada Karlovca, 11. 12 1878.

Izvor teksta: Karlovački leksikon., Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Mažuranić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 15. 9. 2021.<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39663>; Izvor slike: Mažuranić, Vladimir. // Proleksiks enciklopedija online. URL: https://proleksis.lzmk.hr/36774/ (23. 9. 2021.)