Katarina Zrinski kći je Vuka II. Krste Frankopana Tržačkog i sestra Frana Krste Frankopana. Godine 1641. udala se za Petra IV. Zrinskog s kojim je živjela na imanju u Ozlju. Aktivno je sudjelovala u Zrinsko-frankapanskoj uroti, a kada je njezin suprug bio zauzet obranom od Osmanlija, preuzela je ulogu pregovarača. Održavala je diplomatske veze s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora. God. 1669. pokušala je u Beču ishoditi mjesto karlovačkoga generala za svojega supruga. Nakon sloma urote 1670. godine trebala je biti zatočena u Judenburgu, ali je zbog velikoga požara koji je ondje izbio bila odvedena u ženski dominikanski samostan u Grazu, gdje je umrla te bila sahranjena u grobnici sestara dominikanki. Bavila se književnim radom, ponajviše pisanjem pjesama i prevođenjem. Godine 1661. u Veneciji je tiskala svoj molitvenik Putni tovaruš. Napisala ga je jezikom kojim su napisana mnoga djela ozaljskoga književnoga kruga, tj. mješavinom čakavskoga, kajkavskog i štokavskog narječja. U novije doba pronađena je i njezina rukopisna zbirka pjesama Libar od spominka, koju je napisala u obliku dnevnika u zatočeništvu.

Izvor teksta: Zrinski, Ana Katarina. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67469 (18. 10. 2021.); Izvor slike: Ana Katarina Zrinski. // Matica hrvatska. https://www.matica.hr/knjige/autor/587/ (29. 10. 2021.)