“Ost und West” bio je politički časopis na njemačkom jeziku koji je prvo izlazio kao dnevnik, zatim kao tjednik, a od 1862. kao polumjesečnik. Glavni uredni do 1865. godine bio je profesor Aleksandar Sandić. List je bio revijalnog karaktera i donosio je raznolike vijesti iz svih slavenskih zemalja Austrije. Bio je vanstranački i neugodno je kritizirao neke slavenske stranačke kombinacije, ali ponajviše je kritizirao habsburšku vlast, više nego i jedan drugi list onoga vremena, zbog čega je Tkalac osuđen na šest mjeseci teške robije.

Izvor teksta: Horvat, J. Povijest novinarstva Hrvatske : 1771. – 1939. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2003.; Izvor vizuala: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv. br. 18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel.

 


Ugasivši “Glasonošu”, ilustrirane novine koje je pokrenuo u Karlovcu, Lukšić je otišao u Beč, gdje je pokrenuo “Slawische Blätter, časopis za opće slavenske interese. List je uređivao August Šenoa, koji je u njemu, između ostalog, objavio dokumentaran prilog o društvenima prilikama u Hrvatskoj između 1848. i 1861., pokušavši analizirati raspadanje plemstva, afirmaciju građanstva i inteligencije te uvjete života i mentalitet seljaštva. Abel Lukšić u svojem je listu pokušao povezati privredne interese s političko-kulturnom klimom zemlje. Pored sve spretnosti u osnivanju i vođenju listova, pothvati su mu bili nerealistični s obzirom na broj novinskih čitatelja.

Izvor teksta: Horvat, J. Povijest novinarstva Hrvatske : 1771. – 1939. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2003.; Izvor vizuala: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv. br. 18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel.

 


Pučku školu završio je u Karlovcu, a gimnaziju u Zagrebu. Pravo je studirao u Zagrebu i Beču. Radio je u državnoj upravi, sudskoj i odvjetničkoj službi u Karlovcu i Ogulinu te bio predsjednik Banskoga stola (1898. – 1912.). Nakon okupacije BiH 1878. službovao je u Bosni i bio je član komisije koja je pripremala preustroj BiH. Od 1879. djelovao je kao državni službenik u Karlovcu i Zagrebu. Kao pravnik osobito se zanimao za agrarno zakonodavstvo te je 1894. izradio “Osnove zakona o uređenju zemljišnih zajednica u Hrvatskoj”. Kapitalno mu je djelo “Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik” koji je u razdoblju od 1908. – 1925. izdala JAZU u deset svezaka. U mladosti je napisao nekoliko drama (“Grof Ivan”, “Anarhisti”). Objavljivao je u časopisima “Vijenac”, “Kolo” i dr. Od 1913. bio je član JAZU, a od 1918. do 1921. vršio je dužnost predsjednika JAZU. Grad Karlovac imenovao ga je začasnim građaninom Grada Karlovca, 11. 12 1878.

Izvor teksta: Karlovački leksikon., Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Mažuranić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.  URL: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39663> (15. 9. 2021.); Izvor vizuala: Mažuranić, Vladimir. Proleksiks enciklopedija online. URL: https://proleksis.lzmk.hr/36774/ (23. 9. 2021.)