U Karlovcu polazi dva razreda gimnazije, zatim uči knjigoveški zanat i počinje se zanimati za slikarstvo (kopira reprodukcije iz časopisa Jugend).Godine 1919. početni tečaj na slikarskom odjelu Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (F. Kovačević), ali već sljedeće godine prekida školovanje zbog materijalnih teškoća. Kao knjigoveža radi u Dioničkoj tiskari u Karlovcu od 1921. do 1942, kada dobiva otkaz. Nakon 2. svjetskog rata sudjeluje u osnivanju karlovačke Galerije slika i (sa Stjepanom Mihalićem i Hinkom Tomašićem) Pučkog (poslije Karlovačkog) kazališta, u kojem do umirovljenja radi kao scenograf (1945. – 63.). Susret sa Zlatkom Šulentićem 1916. potiče Dragarićevo zanimanje za boju, koja 1930-ih godina dolazi do izražaja. U drugoj polovici 1950-ih nastup tzv. tamna faza, a 1960-ih bijela faza, u kojoj motiv svodi na apstraktni znak. Samostalno je izlagao u Karlovcu (1919., 1924., 1956.; retrospektive 1967. i 1980.). Sudjelovao na 1. izložbi karlovačkih likovnih stvaralaca (1934.), na izložbama jugoslavenskih (Beograd 1935.) i zagrebačkih umjetnika (Zagreb 1936.), izložbama ULUH-a, na izložbi Karlovačko slikarstvo od 1900. do danas (Karlovac—Tutzing—München 1978.) i dr. Dobitnik je Majske nagrade Karlovca 1961.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Dragarić, Nikola. Hrvatski biografski leksikon. Lekiskografski zavod Miroslav Krleža 2009. – 2020. Poveznica: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5289 (24.2.2022.); Mihalić,Stjepan. O slikaru Nikoli Dragariću, Svjetlo (prilog KT), 4, 1(1966), str. 10.; Izvor: Nikola Dragarić : retrospektiva (1918-1978) : 4. V – 27. VI 1980. godine, Galerija “Vjekoslav Karas”.