Izdavanjem novog reda za cehove, razni obrtnici u krajini spojeni su s glavnim karlovačkim cehom.
Cehovi u Karlovcu nastaju u 17. stoljeću, a najstariji karlovački ceh je onaj lončarski. Obrtnici su se međusobno počeli udruživati radi lakše proizvodnje, nabave sirovina i zaštite od konkurencije. Obično su se udruživali majstori istih ili srodnih zanata. S obzirom da su cehovi bili zatvorene cjeline, dobivali su od vladara različite privilegije na temelju kojih su im gradske vlasti propisivale određena prava i obveze.
Izvor teksta: Lopašić, R. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 1993.; Karlovac : radovi i građa iz dalje i bliže prošlosti. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1970. Izvor slike: Karlovac : radovi i građa iz dalje i bliže prošlosti. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1970.
Ivana Brlić Mažuranić kći je pravnika Vladimira Mažuranića i unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Rodila se u Ogulinu, gdje je njezin otac radio kao državni odvjetnik. Od 1875. do 1882. Ivana je s obitelji živjela u Karlovcu, nakon čega odlaze u Zagreb. Udajom za političara Vatroslava Brlića 1892., Ivana se seli u Slavonski Brod. Njezin sustavni književni rad započeo je tek 1902. godine. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom. U prvih deset godina pisanja objavila je dvije zbirke pripovijedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani (1902.) i Škola i praznici (1905.) te pjesničku zbirku Slike (1912.). Njezin prvi roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) ujedno je prvi hrvatski dječji roman, a književni vrhunac ostvarila je zbirkom bajki Priče iz davnine (1916.), za čije je likove nadahnuće pronašla u slavenskoj mitologiji. Ova dva glavna Ivanina djela doživjela su svjetski uspjeh i do danas su prevedena na mnoge svjetske jezike. Za života je izdala još Autobiografiju (1916.), roman Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerat (1937.), zbirku dječjih stihova Dječja čitanka o zdravlju (1927.) i građu iz obiteljskog arhiva pod nazivom Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi. Nakon smrti objavljena je knjiga Srce od licitara (1938.) i Bajke i basne (1943.). Godine 1937. primljena je kao dopisni član u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti te je tako postala Akademijin prvi ženski član. Zbog iznimnog književnog doprinosa, četiri puta predlagana je za Nobelovu nagradu.
Vidi još https://zavicajnikalendar.gkka.hr/18-travanj/
Izvor teksta: Zima, D. Ivana Brlić Mažuranić. Zagreb : Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2001.; Brlić – Mažuranić, Ivana. // Hrvatska enciklopedija. URL: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9601 (16. 8. 2021.) Izvor slike: https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/obiteljski-zivot-ivane-brlic-mazuranic/ (23. 8. 2021.)