Gimnaziju je polazio u Ljubljani, a u isusovački je red ušao u Beču 1726. godine. Usavršavao je humanističke nauke i studirao filozofiju u Beču, od 1733. predavao je gramatiku u njemačkom Passauu te od 1736. studirao teologiju u Grazu. Na kraju formacije obavljao je treću probaciju u Judenburgu. Još od mladosti, osim njemačkoga, slovenskoga i hrvatskoga, poznavao je latinski i talijanski, a kroz studij izvrsno je naučio još grčki i hebrejski. Stoga je tijekom deset godina bio profesor grčkoga u Skalici u Slovačkoj, hebrejskoga u Trnavi i Grazu, filozofije u Trnavi, kontroverzne i moralne teologije u Grazu te moralne teologije u Beču. Svečanu je profesiju položio 1744. u Grazu, od 1752. djelovao je u Sloveniji kao pučki misionar i propovjednik, a preminuo je 5. rujna 1771. u Ljubljani. Više djela tiskano mu je 1746. i 1747. u Trnavi prigodom promocija studenata filozofije kojima je predavao, a među njima je mali izvadak iz ranijega većega djela, koji je studentima postao praktičan i popularan priručnik: Oeconomia philosophica koja je ustvari izvadak iz glasovitog enciklopedijskog djela, sastavljenoga od devet knjiga, mađarskoga pisca Martina Szentivanyja: Curiosiora et selectiora variarum scientiarum miscelanea iz 1689. Szentivanyjeva Miscelanea… jedinstveno je djelo u znanstvenoj literaturi srednje Europe, koje je prikupilo građu iz gotovo svih poznatih područja znanosti i ljudskih djelatnosti.

 Izvor teksta: https://www.antikvarijat-biblos.hr/proizvod/oeconomia-philosophica-ex-tribus-tomis-r-p-martini-szent-ivani-soc-jesu-collecta-et-in-v-libros-divisa/(28.6.2021.); Izvor slike:  Arhiva GKKA

 

Učio je slikarstvo i grafiku kod B. Čikoš – Sesije i M. Cl. Crnčića u Zagrebu te studirao na Školi za umjetnost i obrt od 1903. do 1907. (F. Myrbach) i Akademiji (W. Unger) u Beču, gdje je došao u dodir s umjetničkom i književnom avangardom, koja je sa secesijom predstavljala otpor akademizmu. Od 1912. predavao je na Obrtnoj školi, a od 1922. do smrti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bio je redoviti član JAZU (danas HAZU). Jedan je od osnivača društva likovnih umjetnika Medulić, osnivač Proljetnoga salona (1916.) i Djela – udruge i zadruge umjetnika za promicanje umjetničkog obrta. Uz M. Cl. Crnčića utemeljitelj je moderne hrvatske grafike.

Slikao je u ulju, temperi i akvarelu mrtve prirode, portrete i krajolike. Najznačajniji je njegov grafički opus, prepoznatljiv po širokim plohama boje i čvrstu crtežu, ritmičkim izmjenama tamnih i svijetlih ploha te gdjekad naglašenim detaljima; isticao je oštre linije i oštro rezane siluete likova. Uz samostalne listove (Jesen, 1904.; Marya Delvard, 1908.; Procesija, 1909.), izdavao je i mape bakropisa: Iz Zagorja, Bosne i Dalmacije (1907.), Motivi iz Beča (1909.), Naš Jadran (1936.), Bosna i Hercegovina (1937.). Svoje spoznaje o starim i suvremenim grafičkim vještinama dao je sažeto u knjizi O grafičkim vještinama (1952.). Kombiniranjem secesionističke i pučke ornamentike nastojao je reformirati naš umjetnički obrt. U duhu secesije i art décoa opremao je i ilustrirao knjige i časopise, radio nacrte za diplome, plakete, kataloge, plakate, porculan i staklo; radio je scenografiju i kostimografiju dramskih i opernih djela (V. Lisinski, Porin; R. Wagner, Tristan i Izolda; W. A. Mozart, Čarobna frula).

Izvor teksta: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34071(28.6.2021.); Izvor slike: https://www.europeana.eu/hr/item/2048053/MUO_049246(28.6.2021.)