Nugent je bio potomak irske grofovske obitelji. Od 1793. bio je u austrijskoj vojsci, istaknuo se osobnim junaštvom u bitci kod Mainza i na talijanskom ratištu 1799. Odlikovan je Redom Marije Terezije koji mu donio barunsku čast. Od 1813. bio je na čelu austrijske vojske koja je iz Hrvatske tjerala Francuze pa je 17. 8. ušao u Karlovac i nije naišao na otpor jer su se Francuzi povukli. Nugent je otišao u Rijeku te su zauzeli Trst i sjevernu i središnju Italiju, sve do Rima. Nakon Napoleonovih ratova obnašao je uglavnom administrativne dužnosti. Bio je zapovjednik Primorja, carski i kraljevski komornik, inspektor Varaždinske i Karlovačke krajine i dr. Aktivirao se u činu feldmaršala u borbama u Ugarskoj, 1849. U hrvatskoj se politici angažirao u Narodnoj Ilirskoj stranci, bio je član Hrvatskog sabora, Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva i Karlovačke čitaonice. Odigrao je ključnu ulogu u postavljanju Jelačića za bana. Nugent je bio veliki ljubitelj starina i umjetnina te je kupio dvorac Bosiljevo i Trsat, a u Karlovcu Dubovac i Kaštel kraj Mahična. Sve ih je temeljito obnovio, a u Bosiljevu je i živio. Skupio je veliku zbirku umjetnina koja se čuva u galeriji u Rijeci, te arheoloških nalaza i antičkih skulptura koje su pohranjene u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Izvor teksta; Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44369 (30.7.2021.); Izvor slike: https://en.wikipedia.org/wiki/Laval_Nugent_von_Westmeath#/media/File:Rijeka050.jpg (24.7.2021.)