Maksimilijan Vrhovac potječe iz karlovačke građanske obitelji koja je se u grad doselila početkom 17. stoljeća. Nakon školovanja u Karlovcu i Grazu, stupio je u zagrebačko sjemenište gdje je primio niži svećenički red. U Beču je studirao filozofiju, dok je u Bologni završio doktorat iz teoloških znanosti. Nakon povratka u Zagreb 1774. godine, primljen je za pripravnika u uredu Zagrebačkog duhovnog stola. Već iduće godine zaređen je za svećenika. Godine 1776. postao je suplentom zagrebačkog Bogoslovnog fakulteta, a uskoro nakon toga profesorom govorništva, zatim i rektorom zagrebačkog Sjemeništa i predavačem teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Sposoban i ambiciozan brzo je napredovao te postao bilježnikom Duhovnog stola i čazmanskim kanonikom. Godine 1787. postavljen je za zagrebačkog biskupa, a biskupsku stolicu zadržao je dugih 40 godina. Bio je jedan od najistaknutijih članova slobodnozidarske lože. Kao biskup uživao je veliki ugled i utjecaj koji je koristio za brojne gospodarske, kulturno-prosvjetne i nacionalno-političke djelatnosti. U političkom radu istaknuo se kao veliki borac protiv mađarizacije i poticatelj hrvatskog narodnog preporoda. Zalagao se za geopolitičko i kulturno sjedinjavanje svih dijelova Hrvatske. Nakon što je Dalmacija pripala Habsburškoj Monarhiji, Vrhovac je pokrenuo akciju za njezino sjedinjenje s Hrvatskom, prikupljajući u tu svrhu dokumente iz arhiva bečke Dvorske kancelarije. Također je spriječio pokušaj uvođenja mađarskog jezika u hrvatsku javnu upravu ističući u Gornjem domu zajedničkoga sabora potrebu uvođenja ilirskoga jezika. Godine 1809. bio je imenovan banskim namjesnikom te je vodio sve civilne i vojničke poslove i organizirao javnu sigurnost i obranu od Francuza. Inicirao je izgradnju Lujzijanske ceste, Stubičkih toplica, zagrebačkog parka Maksimir, zagrebačke Zakladne bolnice i sirotišta za nezbrinutu djecu. Uz njegovo ime veže se uređenje Nadbiskupskog arhiva i nastajanje današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Godine 1794. kupio je tiskaru u kojoj su bili tiskani kalendari, proglasi i prigodnice na hrvatskom jeziku, ali i brojne knjige od velikog kulturnog i povijesnog značaja za Hrvatsku. Zbog svojih zasluga smatra se jednom od najistaknutijih ličnosti političkog i kulturnog života Hrvatske na prijelazu 18. i 19. stoljeća.

Izvor teksta: Pavličević, D. Maksimilijan Vrhovac: (1752. – 1827.) // Kaj : Karlovac : ličnosti i njihova djela. IV(1979), Vrhovac, Maksimilijan. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65481 (26. 10. 2021.); Izvor slike: Pavličević, D. Maksimilijan Vrhovac: (1752. – 1827.) // Kaj : Karlovac : ličnosti i njihova djela. IV(1979).