U Karlovcu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor, knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, tajnik Drame u HNK u Zagrebu, pomoćni tajnik u Matici hrvatskoj, te urednik i glavni urednik u izdavačkoj kući Mladost u Zagrebu. Premda je živio u Zagrebu, duboko je ostao vezan za Karlovac, a posvetio mu je i posljednju zbirku pjesama “Vatra dugog bdjenja nad mojim Karlovcem”, 1983. koju je ilustrirao njegov prijatelj Josip Vaništa., a predgovor napisao Marijan Matković. Umro je u Zagrebu, 7. 12. 1994., a pokopan je 10. 12. na karlovačkom groblju Dubovcu.
Izvor teksta: Brešić, V. Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb : AGM, 1997.; Karlovački leksikon. Školska knjiga. Zagreb, 2008.; Izvor fotografije: Šolc, Oto. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Poveznica: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59779>. (30. 4. 2022.).
Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun” osnovan je 26. svibnja 1988. godine Odlukom Skupštine SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske kao Radna organizacija – Dom umirovljenika u Karlovcu. Sa radom počinje dana 19. 09. 1988. godine. Od osnutka Dom pruža kvalitetnu skrb i zdravstvenu njegu nemoćnim i starijim osobama. U svojoj povijesti, Dom u nekoliko navrata mijenja svoj naziv. Odlukom Ministarstva rada i socijalne skrbi, a na prijedlog Doma, 1996. godine posljednji naziv je promijenjen i od tada glasi: Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun”, što je i danas naziv ustanove. Dana 29.01.1996. godine osnivač postaje Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a vlasnik Republika Hravtska. Odlukom o prijenosu osnivačkih prava od 20. prosinca 2001.godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi, osnivačka prava nad Domom prenijelo je na Karlovačku županiju.
Izvor teksta i fotografije: Dom za Starije i nemoćne Sv. Antun. Dostupno na: https://www.domsvantun.hr/index.php/about-us (9. 10. 2023.)