Slava Raškaj bila je gluhonijema od rođenja i školovala se u Zavodu za gluhonijeme u Beču. Nakon školovanja vratila se u Ozalj. U Zagrebu je od 1895. boravila u Zavodu za gluhonijeme. Bila je učenica Bele Čikoš-Sesije, koji ju je uveo u Društvo hrvatskih umjetnika. Godine 1901. javili su se prvi znakovi duševne bolesti, a 1902. godine bila je smještena u Zavod za umobolne u Stenjevcu, gdje je ostala do smrti. Njezini akvareli svijetla kolorita i čarobna ozračja, postignuti istančanom primjenom svjetla, predstavljaju najviši domet u hrvatskom akvarelnom slikarstvu potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Opus Slave Raškaj pripada razdoblju hrvatske moderne, i to njezinoj impresionističkoj struji.

Izvor teksta: Raškaj, Slava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.Poveznica: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51910 (19. 2. 2021.); Izvor slike: Slava Raškaj : retrospektiva : Galerija Klovićevi dvori, 29. svibnja – 3. kolovoza 2008. Zagreb : Galerija Klovićevi dvori, 2008.