Fran Krsto Frankopan
Za vrijeme boravka u Italiji oženio se Julijom Anom di Naro, nećakinjom kardinala Antonija Barberinija. Nakon povratka iz Italije (1661.) boravio je na obiteljskom posjedu u Brežicama, a 1666. obnavlja i utvrđuje Novigrad na Dobri. Uživao je naslov i prihode ogulinskog kapetana. Nezadovoljan politikom bečkog dvora i dodatno potaknut gubitkom ogulinske kapetanije, odlučio se 1669. priključiti protuaustrijskoj uroti hrvatskog i ugarskog plemstva na čelu koje je stajao njegov šurjak Petar Zrinski. Nakon sloma neuspjele urote usmjerene protiv habsburškog apsolutizma uhićen je zajedno s Petrom Zrinskim te pogubljen odsijecanjem glave.
Iza njega je ostala bogata rukopisna ostavština: lirska zbirka „Gartlic za čas kratiti”, nešto pjesama neuvrštenih u zbirku, zbirka poslovica „Sentencije vsakojaške”, zbirka zagonetaki „Zganke za vrime kratiti”, prozni ulomak „Trumbita sudnjega dneva” i prijevod prvoga prizora Molièreove komedije „Georges Dandin ou le mari confondu (Jarne bogati)”.
Izvor teksta: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6288 (22. 4. 2021.) Izvor slike: https://starigraduozlju.wordpress.com/frankopani/ (18. 3. 2021.)
Petar Zrinski
Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod isusovaca u Grazu. Jedno vrijeme živio je u Italiji gdje se bavio vojnim znanostima i topništvom. U Hrvatsku se vratio 1637. i od tada boravi u Ozlju, gdje se 1641. oženio Anom Katarinom Frankopan. Nakon što se istaknuo u borbama protiv Osmanlija, 1658. postavljen je za ogulinskog i senjskoga kapetana te kapetana cijeloga Primorja. Godine 1664. pristupio je uz brata Nikolu VII. protuaustrijskoj uroti hrvatskog i ugarskog plemstva. Nakon sloma neuspjele urote usmjerene protiv habsburškog apsolutizma uhićen je zajedno s F. K. Frankopanom te pogubljen odsijecanjem glave.
Izvor teksta: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67476 (22. 4. 2021.) Izvor slike: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/31182-h-hitrec-tko-ce-lijeciti-oboljele-od-raka-ako-se-nasi-lijecnici-razidu-kao-rakova-djeca-po-europama.html (18. 3. 2021.)
U Karlovac je došao 1842. kod starijeg brata Ivana koji se bavio trgovinom hrastovih dužica. Kod njega je stekao vrijedno trgovačko iskustvo što mu je omogućilo da se samostalno počne baviti trgovinom dužicama i žitom. U tom poslu bio je vrlo uspješan te je već 1856. posjedovao dvokatnicu u ulici sv. Barbare. Kasnije je kupio kuću u Markezijevoj (Tomislavovoj) ulici, nasuprot crkve sv. Trojice. Bio je ubraku s Ivanom Amšel s kojom je imao petero djece, sinove Petra Dragana, Milana i Ivana i kćeri Ljubosavu i Ljerku. Godine 1858. počeo je surađivati s Franjom pl. Türkom s kojim osniva tvrtku Türk i Turković. Godine 1865. izabran je za narodnog zastupnika u sabor trojedne kraljevine. Od 1868. u rodnoj Kraljevici počeo je graditi brodove jedrenjače, a prvi koji je izgradio nazvao je „Grad Karlovac”. Bio je aktivno uključen u društveni i politički život u Karlovcu. Djelovao je kao član mnogih gradskih društava, a 1864. izabran je za predsjednika Ilirske čitaonice. Njegova kuća bila je okupljalište mnogih gradskih intelektualaca i uglednika, a često je u njoj priređivao koncerte i zabave. Bio je jedan od osnivača pjevačkog društva „Zora” i njezin predsjednik 1868. godine. S obitelji Türk kupio je 1882. veliko, ali zapušteno plemićko imanje u Kutjevu kojeg su njegovi sinovi uredili i uzdigli u uzorno gospodarsko dobro.
Izvor teksta: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Pretisak. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006., Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Pretisak. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006.