Od 1848. do 1856. godine službovao je u državnoj upravi u Novom Vinodolskom, Karlovcu, Virovitici i Osijeku, a od 1856. u Ministarstvu unutarnjih poslova u Beču. U Karlovac se ponovno vraća 1857. godine i postaje gradonačelnik. Gradonačelničku funkciju u Karlovcu obnašao je iduće četiri godine, nakon čega je imenovan podžupanom Riječke županije. Politički je bio angažiran u Samostalnoj narodnoj stranci. S Kukuljevićem je 1864. pokrenuo dnevni list Domobran, a 1865. Sviet i Novi pozor. U Sisku je pokrenuo izdavanje listova Zatočenik, Branik i Sudslavische Zeitung. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Snažno se protivio Austro-ugarskoj i Hrvatsko-ugarskoj nagodbi te je zbog toga i umirovljen na neko vrijeme. U službu ga je vratio Ivan Mažuranić, a 1877. izabran je za gradonačelnika Zagreba. Zbog neslaganja s Mažuranićevom politikom, 1879. dao je ostavku. Bio je predstojnik Odsjeka za bogoštovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade. Zaslužan je za osnivanje Obrtničke škole u Zagrebu i ostalih stručnih obrtničkih škola po Hrvatskoj, izgradnju zgrade Pomorske škole u Bakru i osnivanje Botaničkog vrta u Zagrebu.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.   Izvor slike : https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65319 (16. 8. 2021.)