Kao odgojiteljica, radila je u imućnim obiteljima u Grazu, Trstu i Veneciji. Godine 1840. vratila se u Karlovac, gdje je osnovala prvu privatnu djevojačku školu. Kao književnica, u početku je pisala na njemačkom jeziku. Nakon što je 1839. upoznala Ivana Trnskog, pridružila se ilircima i počela pisati na hrvatskom jeziku, objavljujući u “Danici” domoljubne i ljubavne pjesme. Godine 1843. objavila je knjigu pripovijesti “Domorodne povijesti”, a roman “Dva pira” izlazio je u nastavcima 1864. godine. Posebnu je pozornost privukla svojim intimnim dnevnikom pisanom od 1833. do 1847. koji je u cijelosti objavljen 2000. godine. U njemu je pokušala oblikovati svoj osobni, ženski identitet unatoč ograničenjima koja su joj nametali ilirski zahtjevi za domoljubnom i poučnom književnošću. Dragojla je bila i prva žena koja se popela na Okić s južne strmije strane, što je u ono vrijeme bio veliki poduhvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama. Upravo zato smatra se jednom od začetnica planinarstva u Hrvatskoj i prvom hrvatskom alpinisticom.
Izvor teksta: Jarnević, Dragojla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. URL: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28774 (19. 2. 2021.); Krajcar, D. Dragojla Jarnević – prva hrvatska alpinistica – 1812. // Povijest. hr. URL: https://povijest.hr/nadanasnjidan/prva-hrvatska-alpinistica-1812/ (4. 1. 2024.); Izvor vizuala: Portret Dragojle Jarnević. Gradski muzej Karlovac. http://www.gmk.hr/Predmet/3142 (23. 2 2021.)
Imbro Tkalac rođen je u bogatoj trgovačkoj obitelji. Do svoje jedanaeste godine školovao se kod kuće, nakon čega upisuje gimnaziju, koju naposljetku završava u Grazu. Studirao je pravo i filozofiju na nekoliko europskih sveučilišta. Doktorirao je 1848. u Heidelbergu doktorskom disertacijom “De religione Christiana in Slavis introducta-propagata-reformata…” U domovinu se vratio 1849. godine, nakon čega se posvećuje publicističkom radu i radi kao tajnik Trgovačke komore u Zagrebu. Godine 1861. odlazi u Beč i pokreće list “Ost und West” u kojemu je često pisao tekstove usmjerene protiv austrijske politike. Zbog oštrog pisanja protiv Habsburške monarhije bio je osuđivan te je nekoliko mjeseci proveo u zatvoru. Nakon što je protjeran iz Austro-Ugarske Monarhije, nastanjuje se u Italiji gdje je radio kao analitičar i stručnjak za jugoistočnu Europu u Ministarstvu vanjskih poslova. Cijelo vrijeme bavio se publicističkim radom. Surađivao je u mnogim talijanskim i njemačkim listovima te je objavio više knjiga. Važnija djela su mu: “Hrvati, Srbi i Madžari. Njihovi međusobni odnosi i odnosi prema Njemačkoj” (“Croaten, Serben und Magyaren. Ihre Verhältnisse zueinander und zu Deutschland”, 1848.), “Pitanje austrijsko. Kome, kako i kada valja rešiti ga?” (1866.) i “Mladenačke uspomene iz Hrvatske“ (“Jugenderinnerungen aus Kroatien”, 1894.), autobiografsko djelo u kojemu opisuje svoje djetinjstvo i mladost provedenu u Karlovcu.
Izvor teksta: Feldman, Andrea. Imbro Ignjatijević Tkalac : europsko iskustvo hrvatskog liberala : 1824-1912. Zagreb : Izdanja Antibarbarus, 2012.; Dvoržak, Stanko. Karlovački portreti : Imbro Ignjatijević Tkalac, Dragojla Jarnević, Milan Vrbanić. Zagreb : Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, 1963.; Izvor vizuala: Tkalac, Imbro Ignjatijević. Proleksis enciklopedija online. https://proleksis.lzmk.hr/47119/ (23. 04. 2021.)