Milivoj Šrepel završio je studij slavistike i klasične filologije na Zagrebačkom sveučilištu. Kratko vrijeme radio je kao učitelj u Zagrebu, nakon čega se posvetio latinskoj filologiji koju je i predavao na fakultetu. Godine 1893. postao je član historijsko-filološkog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1903. bio je dopisni član Carske akademije znanosti u Petrogradu. Još kao student počeo je pisati za časopis Vienac, a od 1889. pomagao je Klaiću u uređivanju toga časopisa. U tom razdoblju uglavnom je objavljivao prijevode iz francuske i ruske književnosti. Češke prijevode i vlastite bohemističke tekstove objavljivao je pod pseudonimom M. Zagorski. Bio je jedan od najaktivnijih prevoditelja s češkoga jezika, a svoje prijevode i priloge o češkoj književnosti i kulturi objavljivao je pretežno u Viencu. Kao sveučilišni profesor odustao je od prijevoda i posvetio se starijoj hrvatskoj književnosti, kako humanističkoj tako i onoj na hrvatskom jeziku, osobito dok je uređivao prve četiri knjige Građe za povijest književnosti hrvatske, čiji je bio i pokretač.

Izvor teksta: Šabić, M. Suradnja Josefa Karáseka i Milivoja Šrepela. // Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu.1, 1( 2010). https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90676 (28. 10 .2021.); Izvor slike: Grlović, M. Album zaslužnih Hrvata XIX. Stoljeća : sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa. Zagreb : Matićev litografski zavod, 1898. – 1900.


Davorin Trstenjak bio je ugledni i istaknuti hrvatski pedagog u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Prožet naprednim idejama hrvatskog učiteljskog pokreta, borio se za nezavisnost i prava nastavnika i demokratizaciju školstva. Bio je uzoran učitelj, plodan pedagoški pisac i mislilac, popularizator prirodnih znanosti, pisac knjiga za djecu, sakupljač narodnih poslovica i nepoznatih narodnih riječi te aktivan društveni radnik. Nastavničku karijeru započeo je u Karlovcu 1871. godine. Svoje prvo učiteljsko mjesto dobio je u Općoj pučkoj dječačkoj školi, čijim privremenim ravnateljem postaje 1873. godine. Iduće godine premješten je na Višu djevojačku školu, a 1881. imenovan je ravnateljem i te škole. U Karlovcu je proveo ukupno osamnaest godina tijekom kojih se istaknuo kao sposoban učitelj koji voli svoje učenike, ali i kao aktivni sudionik u društvenom i kulturnom životu grada – bio je dugogodišnji predsjednik Prvog pjevačkog društva Zora, počasni i izvršni član Vatrogasnog društva, član odbora Gradske čitaonice, osnivač karlovačkog Učiteljskog društva, prvi predsjednik Saveza hrvatskih učiteljskih društava, organizator izložbi i pokretač različitih društvenih akcija. U svojoj dugogodišnjoj karijeri unio je brojne inovacije u nastavni proces i napisao više od tristo pedagoških članaka i četrdeset knjiga.

Izvor teksta: Franković, D. Davorin Trstenjak: borac za slobodnu školu: 1848. – 1921. Zagreb : Školska knjiga, 1978.; Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62507 (15. 9. 2021.)