Ovoj velikoj poplavi prethodile su silne kiše nakon kojih su se izlile rijeka Kupa, Korana i Mrežnica. Voda je prodrla u tvrđavu i poplavila je, a bila je toliko duboka da su se građani ulicama kretali u čamcima i stanovali samo na najvišim katovima i tavanima. Voda se povukla tek nakon šest dana.
Izvor teksta: Izvor: Karlovac : 1579-1979 : zbornik radova. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1979.; Izvor slike: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv.br.18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel.
Ivan Banjavčić (Barilović, 29. 5. 1843. – Heidelberg, 7.10. 1913.) završio je gimnaziju, a potom i pravo iz kojega je stekao doktorat. U Karlovcu je radio kao odvjetnik, sve dok 1887. nije izabran kao narodni zastupnik u Hrvatskom Saboru. Trideset i dvije godine bio je gradski zastupnik. Već 1894. proglašen je začasnim građaninom slob. i kr. grada Karlovca. Godine 1903. izabran je za gradonačelnika Karlovca. Za njegova mandata gradile su se škole i podupiralo izdavanje knjiga, a gradu su pripojene općine Švarča, Rakovac i Banija. Radio je na uvođenju vodovoda, dok je najveće dostignuće izgradnja hidroelektrane u Ozlju, čime je postavljen temelj uvođenju električne rasvjete, a time i industrijskom razvoju i modernizaciji Karlovca. Javna električna rasvjeta u Karlovcu je zasjala 1908. i ta godina smatra se početkom privrednog, ali i društvenog napretka. Zbog brojnih zasluga mnogi mu i danas pripisuju epitet najzaslužnijeg Karlovčanina i oca novog Karlovca. Banjavčić je bio gradonačelnik do 1908., a u politici ostaje do 1910. kao zastupnik u Saboru za kotar Jastrebarsko. Zbog teške bolesti odlazi na liječenje u Heidelberg (Njemačka) gdje je naposljetku i umro. Pokopan je na dubovačkom groblju, a na grobnici mu je kip Ive Kerdića.
Izvor teksta: Duk, Boris. Kerdić Banjavčiću. // Svjetlo (11. 12. 1969.); Izvor fotografije: Marinović, M. Ivan Banjavčić kao „luđak s idejom”. // Karlovački.hr. Poveznica: https://karlovacki.hr/ivan-banjavcic-kao-ludak-s-novom-idejom/ (27. 04. 2021.)
Gospojinska društva bila su dobrotvorna ženska društva čija glavna svrha je bila dobročinstvo i pomaganje potrebitima, a angažman u tim društvima omogućio je ženama izlazak iz uskog obiteljskog kruga i aktivno sudjelovanje u društvenom i javnom životu zajednice. U Karlovcu je jedno takvo društvo osnovano 29. svibnja 1874. godine, a nazvano je po sv. Vjekoslavu, zaštitniku školske mladeži. Osnovao ga je učitelj Janko Tomić potaknut zalaganjem učitelja i učiteljica djevojačke i dječačke pučke škole. Društvo sv. Vjekoslava imalo je za cilj pružiti podršku siromašnim i vrijednim učenicima i učenicama karlovačke pučke škole. Tijekom godina, društvo je organiziralo različite humanitarne aktivnosti, uključujući kićenje božićnog drvca s prigodnom predstavom svake godine pred Božić. Tada je društvo darivalo siromašnu školsku mladež odjećom, obućom i hranom. Tijekom školske godine, društvo je nabavljalo knjige i školski pribor za siromašne učenike, dok su najsiromašniji dobivali i prehrambene obroke u školi. Društvom su rukovodile predsjednice Ivana Turković, grofica Salis-Saevis, Terezija barunica Vranyczany i Adela Vrbanić, te blagajnica Terezija Teiner, a zajedno s ostalim članicama brinule su o napretku društva i nesebično pomagale onima kojima je pomoć najviše trebala.
Izvor teksta: Benyovsky, L. Dobrotvorna gospojinska (ženska) društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata. // Časopis za suvremenu povijest. 30, 1(1998). URL: https://hrcak.srce.hr/214402 (2. 1. 2024.); Poviest gospojinskog društva „Sv. Vjekoslava” u Karlovcu (1874. – 1893.). // Svjetlo, (4. 10. 1893.). Izvor vizuala: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006.