Štedionica je osnovana na poticaj vlastelina Matije pl. Sladovića iz Modruša i karlovačkog gradonačelnika Ivana Šimunića. Prvi predsjednik bio je barun Milan Vranyczany, a potpredsjednik Janko Modrušan. Štedionica je organizirana kao dioničko društvo. Početna glavnica iznosila je 50 000 forinti. Već 1875. za novoga je predsjednika izabran Franjo pl. Türk koji je na toj funkciji ostao sve do smrti 1913. Od 1878. prvi ravnatelj bio je Janko Modrušan za kojeg se govorilo da je duša Štedionice. Godine 1896. izabran je i drugi ravnatelj, Dragutin Hermann, nakon Modrušanove smrti 1901. Hermann je sam upravljao Štedionicom. Poslovni prostor Karlovačke štedionice bio je isprva na uglu današnje Preradovićeve i Šebetićeve ulice, a od 1876. u kući na uglu današnjih ulica Petra Zrinskog i Pavla Vitezovića, u takozvanoj Žitnoj kući. Od 1872. do 1895. Karlovačka štedionica nije imala ozbiljnu konkurenciju pa je ostvarivala zapažene poslovne rezultate, godišnji je promet 1872. iznosio 900 000 forinti, a 1897. narastao je na 18,5 milijuna, 1904. na 57 milijuna kruna. Zbog velike financijske moći Štedionica je potkraj 19. st. snažno utjecala na gospodarski i svaki drugi vid života u Karlovcu. U proljeće 1914. otkriveno je da je ravnatelj Hermann falsificirao bilance Štedionice. Prikazivao je vrlo visoku dobit, te da je Štedionica bila, zapravo, u velikim gubicima. Hermann je sredstva dioničara i štediša plasirao propalim klijentima, koji kredite nisu vraćali. Za to je djelo bio osuđen u Zagrebu na osam godina zatvora. Prvi svjetski rat prekinuo je svaku aktivnost Karlovačke štedionice, a njezin je krah teško pogodio karlovačko gospodarstvo.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: https://www.kafotka.net/sites/default/files/styles/fotografija/public/foto/zitna_kuca-a_sl.jpg?itok=JefjzUng (24.7.2021.)