U Karlovac je došao 1833. kako bi vodio podružnicu obiteljske tvrtke koja se bavila trgovinom drva. Kao poduzetnik zauzimao se za poboljšanje prometnih uvjeta u željezničkom i riječnom prometu. Godine 1837. inicirao je osnivanje Društva Zaminaca na rijeci Kupi sa zadaćom osiguranja radnika i životinja za vuču brodova te poboljšanje tehničkih uvjeta za brodarenje. Nekoliko godina kasnije (1843.) osnovao je dioničko društvo Savsko-kupsko društvo za parobrodjenje. Bio je prvi predsjednik Trgovačkog suda u Karlovcu osnovanog 1841. godine. Istaknuo se u hrvatskom preporodnom pokretu i bio je jedan od osnivača Ilirsko čitanja društva. S bratom Nikolom financirao je tiskanje političke brošure „Branislav” Narodne stranke u Beogradu koju je po grofu Albertu Nugentu parobrodom „Sloga” tajno prevozio u Bansku Hrvatsku. Godine 1848. izabran je za zastupnika Zagrebačkog magistrata te je bio na čelu delegacije koja je iznijela „Zahtjevanja naroda”, tj. popis zahtjeva oblikovanih pod utjecajem ideja hrvatskog narodnog preporoda, austrijskom caru i hrvatsko-ugarskom kralju Ferdinandu I. Habsburškom. Iste te godine izabran je za predstavnika grada Karlovca u Hrvatskom saboru. Za Bachova apsolutizma bio je predsjednik Matice ilirske i član Carevinskog vijeća u kojemu je branio hrvatsko državno pravo i zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Banskom hrvatskom. Sudjelovao je u radu Banske konferencije koja je u predstavci vladaru iznijela hrvatske želje i zahtjeve. Iz političkog života povukao se 1863. godine, prethodno darovavši izdašnu novčanu donaciju za osnutak Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Izvor teksta: Veličanstveni Vranyczanyjevi : umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne plemićke obitelji. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt : Matica hrvatska, 2016.; Izvor vizuala: Grlović, M. Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća : sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa. Rijeka : Tiskara Rijeka, 1992.