„Glasonoša” je tiskan u Tiskarskom i književnom zavodu, kako ga je sam Lukšić nazivao, a izlazio je gotovo pet godina. Zadnji karlovački broj izdan je 25. 9. 1894. (br. 39), kada Lukšić seli u Beč gdje nastavlja izdavanje „Glasonoše” do 31. 12. 1865. List je imao nekoliko dopisništava, od Karlovca preko Zagreba, Dubrovnika, Kragujevca, Novog Sada, Temišvara do Budima, Beča i Pariza. List nije bio politički opredijeljen, no prenosio je informacije o političkim kretanjima u zemlji i svijetu. Program lista objavljen je u prvom broju 1861. riječima: „Napredak škola u duhu vremena, gojenje krasnog našeg materinskog jezika, težnja za usavršavanjem glumljenja u narodnom jeziku…nadalje poboljšanje gospodarstva i svakog promicanja i usavršavanja narodnjeg.” Zbog premalog broja pretplatnika list više nije bio isplativ te je Lukšić bio prisiljen da 30. 12. 1865. u „Glasonoši” kaže: „Teškim srdcem obustavljam ovim brojem daljnje izdavanje Glasonoše… Nu u mijih je rukah drugo ugodnije sredstvo, da hrvatskom imenu osvietlim lice… njemačkim jezikom izlazeći list „Slavische Blatter.“
Izvor teksta: Vrbetić, M. Novinstvo u Karlovcu 1841-1941. // Karlovac : 1579 -1979 / uredili Đuro Zatezalo et al. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1979. Str. 303-328.; Izvor vizuala: Arhiva Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić” Karlovac.
Viša djevojačka škola otvorena je kako bi se ženskoj djeci omogućilo šire školovanje i u ono vrijeme bila je odraz naprednih obrazovnih kretanja. Nastavni program bio je ustvari prošireni program osnovne škole, bliži programu niže realke nego gimnazijskom, a obavezan je bio i jedan od stranih jezika. Na Višoj djevojačkoj školi to je bio francuski jezik kojega je podučavala Dragojla Jarnević. Prvi upravitelj bio je Davorin Trstenjak koji je na tom položaju ostao do 1889. godine, kada ga zamjenjuje Vjekoslav Domiković. Od 1910. do 1917. na mjestu upravitelja našla se Ljubica Pacel, prva žena na tom položaju u Karlovcu, a u ratnim i poslijeratnim godinama taj posao je obavljao Vjekoslav Čop, kasnije zaslužan za osnivanje trgovačke škole.
Program škole mijenjao se nekoliko puta, pa je tako od 1883. godine naglašeno poučavanje kućanskih poslova i ručnog rada nakon protesta dijela građana kako djevojke zbog škole zanemaruju kućanske poslove. Karlovačka Viša djevojačka škola nakon nastavne osnove iz 1884. godine, koja omogućuje djevojkama iz liceja prijelaz u gimnaziju, postala je niži ženski licej zbog čega djevojke iz te škole nisu mogle prijeći u peti razred gimnazije. Stoga su karlovačke učenice gimnaziju mogle pohađati samo privatno. Poslije Prvog svjetskog rata škola se pretvorila u Državnu žensku građansku školu nižeg ranga čiji je uski nastavni program bio namijenjen siromašnoj djeci.
Izvor teksta: Karlovac : 1579. – 1979. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1979. Str. 459.; Izvor vizuala: Perić, N. Pozdrav iz Karlovca = Greetings from Karlovac = Gruess aus Karlovac = Saluti da Karlovac. Karlovac : Impressum : Tiskara Pečarić & Radočaj, 2004.