Dan 23. veljače 1765. smatra se danom utemeljenjem šumarstva na području Hrvatske. Toga dana osnovana je prva poznata Uprava šuma na hrvatskom tlu. Sjednica mješovitog povjerenstva pod predsjedanjem zapovjednika Karlovačkog generalata generala Barona pl. Becka održana je u Karlovcu tijekom tri dana: 11., 16. i 23. veljače 1765. Na sjednici su prezentirani „prvi šumarski stručni opisi i nacrti šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina te prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije i prvi cjenik za drvenu gradju iz njih“. Stručni opis šuma ustvari je prva inventura šuma Karlovačkog generalata kojom je utvrđen broj stabala po vrstama drveća te za koju namjenu je drvo iskoristivo. Inženjerski major pl. Pirker sa svojim timom izradio je od 1764. do 1766. godine prve rukopisne šumske karte Ličke, Otočke i Ogulinske pukovnije. Tadašnja carica i kraljica Marija Terezija odredila je da u buduće ima upravu šuma karlovačkog Generalata voditi General-Comanda u Karlovcu, te namještati šumare i lugare, a da će nadzor nad tima šumama voditi šumar Franzoni radi čega je on i dodijeljen karlovačkoj General-Comandi. Na sjednici je odlučeno da se za šume Karlovačkog generalata postave tri šumara s pripadajućim osobljem, u tri sjedišta: jedan šumar za šume Ličke pukovnije sa sjedištem u Oštarijama na karlobaškoj cesti, jedan šumar za šume Otočke pukovnije i dio šuma Ogulinske pukovnije sa sjedištem u Krasnu, te jedan šumar za ostale šume u Ogulinskoj i Slunjskoj pukovniji sa sjedištem na Petrovoj gori. Ličkom šumaru su dodijeljena dva strana i šest domaćih lugara, otočkom šumaru četiri strana i osam domaćih lugara te jedan šumar-lovac, a šumaru u Petrovoj gori jedan strani i četiri domaća lugara. Šumarnik Franzoni je za spomenute šumare sastavio nacrt instrukcije (naputak) po kojoj će oni biti dužni podučavati dalje svoje podčinjene lugare.
Izvor teksta: Kosović, Bogoslav. Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvenu gradju iz njih, prve misli o pošumljenju primorskog krša itd. : Po orig. podatcima i nacrtima c. k. ratnog arhiva i dr. u Beču, priobćio i vlastitim tumačenjima popratio B. Kosović, kr. zem. šum. nadz. II. Raz. // Šumarski list, 38, 6(1914), str. 259-266, Zagreb; Dio zapisnika mješovitog povjerenstva iz 1765. godine s nazivima sjedišta prve tri šumarije i potpisima sudionika sjednice u Karlovcu, HR-HDA-426. Ujedinjena bansko-varaždinsko-karlovačka generalkomanda (1560. – 1848.), (1765-7-31); Izvor vizuala: Dio zapisnika mješovitog povjerenstva iz 1765. godine s nazivima sjedišta prve tri šumarije i potpisima sudionika sjednice u Karlovcu, HR-HDA-426. Ujedinjena bansko-varaždinsko-karlovačka generalkomanda (1560. – 1848.), (1765-7-31)
Rodio se i živio u Tijesnoj ulici br. 1 u Karlovcu. Gimnaziju je polazio u Karlovcu i Zagrebu. Završio je studij slavistike i klasične filologije na Zagrebačkom sveučilištu. Kratko vrijeme radio je kao učitelj u Zagrebu, nakon čega se posvetio latinskoj filologiji koju je i predavao na fakultetu. Bio je predložen i za profesora hrvatskog jezika i za rektora Sveučilišta, ali Khuen Hedervary to odbija zbog njegovih prohrvatskih stavova. Godine 1893. postao je član historijsko-filološkog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1903. bio je dopisni član Carske akademije znanosti u Petrogradu. Još kao student počeo je pisati za časopis Vienac, a od 1889. pomagao je Klaiću u uređivanju toga časopisa. U tom razdoblju uglavnom je objavljivao prijevode iz francuske i ruske književnosti. Češke prijevode i vlastite bohemističke tekstove objavljivao je pod pseudonimom M. Zagorski. Bio je jedan od najaktivnijih prevoditelja s češkoga jezika, a svoje prijevode i priloge o češkoj književnosti i kulturi objavljivao je pretežno u Viencu. Kao sveučilišni profesor odustao je od prijevoda i posvetio se starijoj hrvatskoj književnosti, kako humanističkoj tako i onoj na hrvatskom jeziku, osobito dok je uređivao prve četiri knjige Građe za povijest književnosti hrvatske, čiji je bio i pokretač.
Šrepel je ostavio iza sebe najljepšu uspomenu u hrvatskom narodu kao čovjek, kao profesor, kao rodoljub i kao naučenjak. Grad Karlovac se može ponositi ovim svojim odličnim sinom. – Rudolf Strohal. Grad Karlovac opisan i orisan.
Izvor teksta: Šabić, M. Suradnja Josefa Karáseka i Milivoja Šrepela. // Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu.1, 1( 2010). https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=90676 (28. 10 .2021.); Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008; Izvor vizuala: Grlović, M. Album zaslužnih Hrvata XIX. Stoljeća : sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa. Zagreb : Matićev litografski zavod, 1898. – 1900.