U Grazu je završio studij farmacije 1882. godine. Radio je kao ljekarnik u Varaždinu, Zagrebu i Pregradi, a zatim i u Karlovcu gdje je preuzeo ljekarnu Josipa Vrbanića. Objavljivao je u „Karlovačkom glasniku”, pisao putopise, crtice i povijesne pripovijetke. Sljedbenik je Šenoina povijesnog romana u djelima „Zagorska ruža” (1899.), „Težki dani” (1900.) i „Igračka valovja” (1904.) čija radnja se odvija u Karlovcu. Tadašnja kritika proglasila ga je „pjesnikom Karlovca”. Bio je aktivan u karlovačkom političkom životu i u kulturno-umjetničkim društvima.

 

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Davila, Hinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Dostupno na: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14030>(22. 9. 2022.); Izvor vizuala: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.