– 1692. izbio je najveći karlovački požar.
U velikom požaru izgorjele su gotovo sve kuće, vojni objekti i crkva Svete Trojice. Netaknuto je ostalo svega par kuća u istočnom bloku tvrđave. Kasnije se saznalo da su požar podmetnuli zatvorenici u vojarni „Generalija”.
Izvor teksta: Lopašić, Radoslav. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice : sa grbom i slikom grada Karlovca. Zagreb : Matica hrvatska, 1879. Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Izvor slike: https://www.karlovac.hr/grad/zvijezda-93/planovi-101/101 (06. 4. 2021.)
– 1838. održana je prva sjednica Ilirskog čitanja društva.
Ilirska čitaonica predstavlja početak knjižnične djelatnosti u Karlovcu, a osnovana je 1. 3. 1838., kao središte duhovnog i rodoljubnog života te žarište preporodnog pokreta u Karlovcu. Osnovali su ju Dragutin Klobučarić, Ambroz Vranyczany, Aleksandar Musulin, Antun Accurti i Antun Vakanović na sastanku koji se održao u Klobučarićevoj kući. Na tom sastanku doneseni su određeni zaključci i pravila Društva: čitaonica će raditi svaki dan dva sata ujutro i dva sata popodne; godišnja članarina iznosit će 6 forinti, a upisnina 4 forinte; za knjižnicu će se kupovati samo najbolje ilirske knjige koje će se moći posuditi i izvan njezinih prostorija. S obzirom da u početku nije bilo sredstava za nabavu knjiga, dogovoreno je da prve knjige daruju osnivači. Potporom gradske uprave i od novca dobivenog članarinom počinju se kupovati knjige koje će prenositi novi duh, ideje i ljubav za domovinu i narodni jezik, kao i “znanstvene i krasoslovne knjige inih naroda”. Iz te Knjižnice danas je sačuvano oko 180 svezaka, uglavnom knjiga iz lijepe književnosti, povijesti, zemljopisa, kao i nekoliko primjeraka periodike. Čitaonica je s radom prestala 1897.
Izvor teksta: Mikulić, Rosana. Ilirskog čitanja družtvo : Društvo narodne čitaonice karlovačke (1838. – 1897.). Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2018. Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, Karlovac : 1838.-2008. : prilozi za povjesnicu. Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2008. Izvor slike: https://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1419 (7. 4. 2021.)
– 1984. umro je Stjepan Mihalić (Karlovac, 16. 7. 1901. – Karlovac, 12. 4. 1984.), karlovački književnik.
Pisati je počeo 1916. još kao učenik. S Hinkom Tomašićem osnovao je poluprofesionalno Pučko kazalište, a od 1950. do 1955. bio je direktor karlovačkog profesionalnog kazališta. Nakon umirovljenja intenzivnije se posvetio pisanju.
Od 1965. do 1971. bio je urednik „Svjetla”, književno-kulturnog priloga „Karlovačkog tjednika”. U Svjetlu je objavljivao feljtone pod nazivom „Ćaskanja u suton” i „Razgovori na uglu” koji su kasnije sabrani i izdani u zasebnim knjigama. Središnji dio njegova dramskog opusa čine „Grbavica”, „Bukovački”, „Patent” i „Mama Mag”. Objavio je i nekoliko zbirki novela: „Neprijatelji”, „Novele”,„Knjiga o Mlakaru i drugima”, „Šest priča iz moga grada”, a ponajviše se istaknuo kao romanopisac: „Rakovac u Vinovrhu”, „Teleći odresci”, „Elegija” i „Lule kuma Gatalina”.
Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40650 (23. 3. 2021.)