Pod krilaticom “Tko životinju muči, čovjeka ubija!”, Društvo za zaštitu životinja svojim djelovanjem nastojalo je zaštititi životinje, posebice domaće, od zlostavljanja i grubog postupanja u Karlovcu i okolici. Loše postupanje sa životinjama posebno se primjećivalo za vrijeme sajmova, stoga se tih dana posebno pazilo na životinje i opominjalo pojedince zbog neprihvatljivih grubosti. Društvo se također brinulo o pticama i njihovom razmnožavanju nastojeći pozitivno utjecati na povećanje ptičjeg fonda u Karlovcu i okolici.

Izvor teksta: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac : Ogranak Matice hrvatske, 1992.; Karlovačko družtvo za zaštitu životinja. // Svjetlo, (23. 9. 1894.).; Izvor vizuala: Radovinović, R. Stari Karlovac : ulice, kuće, ljudi. Karlovac : Tiskara Pečarić-Radočaj [etc.], 2010.

Glazbena škola Karlovac najstarija je glazbena škola u Hrvatskoj i treća najstarija u Europi, nakon Berlina i Pariza. Osnovana je uredbom Kraljevskog namjesničkog vijeća, a njezin osnivač i prvi profesor glazbe bio je orguljaš Franz Zihak. S radom je započela 1. prosinca iste godine u vrlo skromnim uvjetima u Gradskom magistratu. U početku je imala dvadesetak učenika. Instrumenti koje su učenici mogli učiti bili su klarinet, oboa, fagot, rog i violina, te pjevanje i dirigiranje. Kasnije je Gradski magistrat iz Beča naručio kompletan instrumentarij za potrebe škole. Od 1975. godine Glazbena škola Karlovac smještena je u palači obitelji Reiner. Danas škola provodi formalno, neformalno i informalno glazbeno obrazovanje, a u sklopu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog glazbenog obrazovanja djeluju dva zbora i osam instrumentalnih ansambala.

Izvor teksta: Grobenski-Grgurić, A. 200 godina Glazbene škole Karlovac : 1804-2004. Karlovac : Glazbena škola Karlovac, 2004.; O školi. // Glazbena škola Karlovac. URL: https://www.glazbena-ka.hr/20170113-o-skoli (24. 11. 2023.); Izvor fotografije: Glazbena škola: Noć glazbe u Karlovcu, doček proljeća i rođendan J. S. Bach, 17h. // Karlovac grad susreta. URL: https://www.karlovac.hr/dogadjaji/glazbena-skola-noc-glazbe-u-karlovcu-docek-proljeca-i-rodjendan-j-s-bach-17h/8186 (24. 11. 2023.)

David Meisel u Karlovac je došao 1906. kao natkantor i tajnik Židovske općine. Ubrzo je u sinagogi organizirao mješoviti pjevački zbor, postao dirigent Obrtničko-radničkog zbora „Nada” i član „Prvog hrvatskog pjevačkog društva Zora” u kojemu je 1921. preuzeo dužnost dirigenta. Meiselov rad obilježila je radikalna reorganizacija zbora, kao i inzistiranje na disciplini i ozbiljnosti kako bi se dostigla visoka umjetnička razina i stvorila dobra reputacija u cijeloj Europi. Pod njegovim ravnanjem „Zora” je ostvarila svoje najveće pjevačke uspjehe. Bio je izdavač lista Mjesečni jevrejskih kantora, predsjednik Saveza kantora Jugoslavije i član Glavnog odbora Saveza jevrejskih općina Jugoslavije. Vodio je vlastito prijevozničko poduzeće „Tapret”. Bio je u braku s katolkinjom Olgom koja je zbog njega prešla na židovstvo. Uhićen je 13. 4. 1941., par dana nakon službenog proglašenja NDH, i deportiran najprije u logor Danica kraj Koprivnice, zatim u Gospić pa u Jadovno. U srpnju iste godine uhićen je i njegov sin Zlatko. Karlovčani su uspjeli ishoditi oslobađanje svojeg omiljenog građana i dirigenta, međutim Meisel nije htio otići bez sina. Obojica su ubijeni iste godine u ličkom logoru Jadovno.

Izvor teksta: Ott, Ivan. Pjesmom za dom : prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, Karlovac, 1858- 2008. Karlovac : Gradsko kazalište Zorin dom, 2008.; Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Pušić, M. David Meisel : Priča o najuspješnijem dirigentu karlovačke Zore, njegovoj obitelji i tragičnoj sudbini. // Jutarnji list. 12. 2. 2019. URL: https://www.jutarnji.hr/kultura/glazba/david-meisel-prica-o-najuspjesnijem-dirigentu-karlovacke-zore-njegovoj-obitelji-i-tragicnoj-sudbini-8371550 (7. 9. 2022.); Izvor vizuala: Ott, Ivan. Pjesmom za dom : prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, Karlovac, 1858- 2008. Karlovac : Gradsko kazalište Zorin dom, 2008.

Više na https://zavicajnikalendar.gkka.hr/12-ozujak/

Dom zdravlja osnovan je kako bi se objedinile sve izvanbolničke zdravstvene službe, liječenje i preventivna medicina na području općine Karlovac.

Izvor teksta: Dom zdravlja osnovan u Karlovcu. // Karlovački tjednik, IV, 5(3. 2 1956.). Dostupno na: https://digitalna.gkka.hr/?pr=i&id=10130 (25. 10. 2023.); Izvor fotografije: Mihalić, V. Ljepši, uređeniji i pristupačniji prostor karlovačkog Doma zdravlja, 23. 11. 2018. URL: https://karlovacki.hr/ljepsi-uredeniji-i-pristupacniji-prostor-karlovackog-doma-zdravlja-2/ (8. 11. 2023.)

Sinagoga u Karlovcu nalazila se u Šebetićevoj ulici i sagrađena je zahvaljujući Filipu Reineru, uspješnom trgovcu i predsjedniku karlovačke Židovske općine. Gradili su ju Ljudevit Kappner i Ernest Mühlbauer, a gradnja je financirana prinosima općinara. Sinagoga je imala i posebne prikladne prostorije za svjetovne sastanke i kulturne priredbe koje su bile otvorene i nežidovima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata služila je kao skladište, a 1946. prodana je gradu. Srušena je krajem 1950-ih, a na mjestu gdje se nalazila sagrađen je neboder.

Izvor teksta i fotografije: Rogić, I. Interpolacija: „Neboder na Kupi”. // Svjetlo, 1-2(2001), str. 100 – 118.

Nakon završene pučke škole u Krašiću, Blaž Ćuk upisao je varaždinsku franjevačku gimnaziju. Studirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nakon čega se 1941. zaredio, a 1943. i razredio. Već kao student teologije odlučio je upisati likovnu akademiju. U svrhu pripreme za prijemni ispit u Münchenu je pohađao privatni tečaj crtanja. Na umjetničkoj akademiji diplomirao je u klasi Vladimira Becića. Godine 1945. zaposlio se na gospićkoj gimnaziji i učiteljskoj školi te time započeo vrlo uspješan i zapažen pedagoški rad koji će nastaviti i po dolasku u Karlovac 1953. godine u osnovnoj i učiteljskoj školi i II gimnaziji. U Karlovcu nastaje i najveći dio umjetničkog opusa Blaža Ćuka. Isprva crta motive poslijeratne obnove, a potom pejzaže na tragu Cezannea i lirske pejzaže u akvarelu. Tijekom 1960-ih ostvario je najkvalitetniji dio opusa.

Izvor teksta: Albaneže, N. Blaž Ćuk : 1915.- 1975. : retrospektiva : Galerija Vjekoslav Karas, 30.travnja – 24.svibnja 1996. Karlovac : Gradski muzej Karlovac, 1996. Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga [etc.], 2008.; izvor vizuala: Albaneže, N. Blaž Ćuk : 1915.- 1975. : retrospektiva : Galerija Vjekoslav Karas, 30. travnja – 24. svibnja 1996. Karlovac : Gradski muzej Karlovac, 1996.

 

 

U Grazu je završio studij farmacije 1882. godine. Radio je kao ljekarnik u Varaždinu, Zagrebu i Pregradi, a zatim i u Karlovcu gdje je preuzeo ljekarnu Josipa Vrbanića. Objavljivao je u „Karlovačkom glasniku”, pisao putopise, crtice i povijesne pripovijetke. Sljedbenik je Šenoina povijesnog romana u djelima „Zagorska ruža” (1899.), „Težki dani” (1900.) i „Igračka valovja” (1904.) čija radnja se odvija u Karlovcu. Tadašnja kritika proglasila ga je „pjesnikom Karlovca”. Bio je aktivan u karlovačkom političkom životu i u kulturno-umjetničkim društvima.

 

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Davila, Hinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Dostupno na: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14030>(22. 9. 2022.); Izvor vizuala: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.

 

 

 

 

 

Ova izložba moderne i suvremene skulpture, koja je prvi puta organizirana u ljeto 1967. godine, bila je u svoje vrijeme jedinstvena kulturno-turistička manifestacija u Hrvatskoj koja je za cilj imala spojiti kulturu s turističkim nastojanjima grada Karlovca. Umjetnici su imali su vrlo pozitivan stav o ovakvom konceptu izlaganja te je “Koranski park skulptura” bio prava riznica umjetničkih djela poznatih hrvatskih majstora kao što su Vojin Bakić, Ante Despot, Vanja Raduš, Ivan Kožarić, Ivan Meštrović, Fran Kršinić, Kosta Angeli Radovani… i dr. Cilj je bio da se svake godine otkupi po jedna skulptura iz posebno osnovanog fonda “13. srpnja” kako bi se trajno postavile u javni prostor Karlovca. “Park skulptura” posljednji puta je održan 1978. godine, a Karlovcu u naslijeđe ostavio je nekoliko vrijednih skulptura: “Ljubavnici” (Ante Despot, 1968.), “Prvi koraci” (Fran Kršinić, 1968.), “Dunja iz Montreala” (Koste Angeli Radovani, 1970.) i “Prizemljeno sunce” (Ivan Kožarić, 1971.).

Izvor teksta: Majetić, G. Od miljokaza i krajputaša do sunčanih ura : spomenici povijesnih cesta Karoline, Jozefine i Lujzijane u Karlovcu i okolici. Petrinja : Majestic Tin, 2022.; Švegar, Z. Park skulptura. // Karlovački tjednik, XV, 28(20. 7. 1967.); Bakić, M. Radovan Radovinović : Živimo demokraciju s figom u džepu, 28. 1. 2018. // Aktiviraj Karlovac. Dostupno na: https://aktivirajkarlovac.net/2018/01/radovan-radovinovic-zivimo-demokraciju-s-figom-u-dzepu/ (22. 7. 2022.); Izvor vizuala: Koranski park skulptura 1970.-tih. // Kafotka. Dostupno na: https://www.kafotka.net/5593 (8. 7. 2022.).