Autocestu su otvorili visoki državni dužnosnici provezavši se njome po prvi puta. U Karlovcu su ih dočekali lokalni predstavnici vlasti, a predsjednik Skupštine općine Karlovac, prof. Rudolf Dubravčić održao je pozdravni govor. Autocesta je dugačka 44 kilometra i u ono vrijeme smatrana je jednom od najsuvremenijih prometnica u Hrvatskoj.
Izvor teksta: Otvoren auto-put. Karlovački tjednik, XX, 1/2(1973), str. 1.; Izvor slike: Otvoren auto-put. Karlovački tjednik, XX, 1/2(1973), str. 1.
Marmont je u Karlovac došao s brojnom pratnjom te je pri ulasku u grad pozdravljen zvonjavom zvona i pucnjevima iz topova. Za njegov boravak u Karlovcu priređen je prostrani stan opremljen novim i modernim namještajem.
Izvor teksta: Lopašić, R. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 1993.; Izvor slike: Marmont, Auguste Frederic Louis Viesse de. Memoari. Split : Logos, 1984.
Napoleon je Marmontu dodijelio gotovo neograničenu vlast u upravljanju Ilirskim pokrajinama. Ta činjenica izazvala je bojazan među građanima da će se uvesti stroga vojna vlast, međutim, pokazalo se da su upravo pod Marmontom Iirske pokrajine doživjele svojevrsni procvat i napredak.
Izvor teksta: Lopašić, R. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 1993.; Izvor slike: Marmont, Auguste Frédéric Louis Viesse de. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39059>. (30. 11 2021.)
Marija Terezija odredila je u rujnu 1777. da se u interesu trgovine Karlovac i okolna mjesta moraju predati građanskim vlastima. U tu svrhu imenovala je povjerenstvo koje je moralo utvrditi područja građanske i vojne vlasti. Rasprava između povjerenika i vojnog zapovjedništva trajala je mjesec dana, a 15. 12. general grof Samuel Gjulaj pred okupljenim građanima izjavio je da se Karlovac predaje građanskoj vlasti. Pod građansku upravu potpali su tako Dubovac i Gaza koji su pripojeni Karlovcu, dok je Rakovac ostao pod vojnim zapovjedništvom, kao i sve vojne zgrade u gradu. Banija je i dalje ostala u nadležnosti Zagrebačke županije.
Izvor teksta: Lopašić, R. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 1993.; Izvor slike: Službena obilježja // Karlovac grad susreta. https://www.karlovac.hr/grad/sluzbena-obiljezja/20 (30. 11. 2021.)
Društvo je osnovao Ambroz Vraniczany ml., shvativši da je jedna od glavnih prepreka daljnjem razvoju Karlovca slaba ili tehnološki zaostala prometna povezanost. Prvotno je 1837. godine inicirao osnivanje Društva Zaminaca na rijeci Kupi sa zadaćom osiguranja radnika i životinja za vuču brodova te poboljšanja tehničkih uvjeta za brodarenje na riječnom toku između Siska i Karlovca, a nakon toga i ovog dioničkog društva kako bi se uspostavila redovita prometna linije između Siska i Karlovca. Društvo je iduće godine kupilo austrijski parobrod Floridsdorf, preimenovalo ga u Sloga te njime od 9. rujna 1844. do potonuća 14. rujna 1845., održavalo redovite linije između Siska i Zemuna.
Izvor teksta: Veličanstveni Vranyczanyjevi : umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne plemićke obitelji. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt : Matica hrvatska, 2016.; Izvor slike: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv. br. 18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel.
Zagorac je postao svećenik 1892. nakon završene bogoslovije u Zagrebu. Radio je kao župnik u nekoliko manjih župa. U Sisku je osnovao Radnički glasnik, a u Zagrebu Glas naroda. Godine 1904. izabran je za zastupnika Hrvatske stranke prava u Hrvatskom saboru. Od 1905. do 1920. bio je župnik u Koprivnici. Sudjelovao je u stvaranju Riječke rezolucije, a 1918. našao se na čelu pokreta za reformu Katoličke Crkve. Osnovao je tjednik Hrvatska podravska straža i mjesečnik Preporod. Nakon što su svi zahtjevi reforme odbijeni, napušta mjesto župnika u Koprivnici i stupa u Hrvatsku starokatoličku crkvu. U Karlovac se vratio 1922. godine, a 17. 11. izabran je za karlovačkog gradonačelnika. Zbog političkog neslaganja i otvorenog sukoba s Gradskim zastupstvom već iduće godine napušta Karlovac i gradonačelničku poziciju. Nakon nekoliko godina ponovno se vratio u Karlovac te je opet izabran za gradonačelnika potkraj 1932. godine. Njegov drugi mandat također su obilježile brojne političke kontroverze i privrženost režimu Šestosiječanjske diktature.
Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008., Radovinović, R. Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941. : pokušaj rekonstrukcije jednoga razdoblja. Karlovac : Grad Karlovac : Ogranak Matice hrvatske, 2020.; Izvor slike: Radovinović, R. Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941. : pokušaj rekonstrukcije jednoga razdoblja. Karlovac : Grad Karlovac : Ogranak Matice hrvatske, 2020.
Vidi: 
Vidi: 
Vidi: