– 1943. rođen je Daniel Butala (Karlovac, 26. 4. 1943. – Karlovac 18. 7. 2017.), slikar, grafičar i crtač.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1967. Nakon diplome radio je kao likovni pedagog u nekoliko karlovačkih osnovnih i srednjih škola te u Dječjem domu „Vladimir Nazor”. Sudjelovao je u radu i organizaciji manifestacije „ Zimska likovna kolonija” (ZILIK). Svoje radove izlagao je na brojim izložbama. Autor je tri bibliofilske grafičke mape – „Letači, skakavci i plivači”, „Sedam raspela” i „Karlovačke vedute”. Od 1992. do 1999. bio je ravnatelj Gradskog muzeja u Karlovcu, a potom voditelj Galerije „Vjekoslav Karas”.

Izvor teksta: Daniel Butala : retrospektiva 1970.-2014. : izložba u povodu obilježavanja Dana grada Karlovca = retrospective 1970.-2014. : an exhibition to mark celebration of City of Karlovac Days : Galerija “Vjekoslav Karas”, Karlovac, 9.7.-31.8. 2014. Karlovac : Gradski muzej, 2014. Izvor slike: Daniel Butala : izložba Letači, skakači i plivači, 28. ožujka – 11. travnja 2011., Galerija Zvonimir, Zagreb. [S.l.] : [s. n.], 2011.

– 1893. umro je Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. 5. 1835. – Zagreb, 25. 4. 1893.), povjesničar.

Školovao se u Zagrebu, najprije u gimnaziji, a potom na Pravoslovnoj akademiji. Napustivši studij, vratio se živjeti na obiteljsko imanje pored Bosiljeva, nakon čega se posvećuje pravnim i upravnim poslovima te pisanju. Godine 1866. postao je kotarski sudac u Severinu, a 1871. vraća se u Zagreb i postaje bilježnik Zagrebačke županije. U znanosti se ponajviše istaknuo povijesnim tekstovima o Karlovcu i okolici, kao i radovima o društvenim odnosima i gospodarskom životu na području Hrvatske u srednjem vijeku.

Izvor teksta: Lopašić, Radoslav. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice. Karlovac : Matica hrvatska, 1993. Izvor slike: https://en.wikipedia.org/wiki/Radoslav_Lopa%C5%A1i%C4%87 (26. 3. 2021.)

– 1581. car Rudolf potpisao je povelju privilegija za karlovačku tvrđavu.

U povelji privilegija car Rudolf po prvi puta civilno stanovništvo tvrđave naziva građanima te započinje novo razdoblje za tvrđavu u kojoj sada, uz osnovne vojne objekte, niču i prve građanske kuće. Ipak, na prvom mjestu je vojno građanstvo koje ima prednost u gradnji kuća, ali i prvenstvo u kupnji. Strateški zadatak tvrđave naglašen je strogom zabranom gradnje objekata izvan zidina koji bi mogli naštetiti tvrđavi i biti od koristi neprijatelju. Najznačajnija povlastica za budući razvoj grada je dozvola za održavanje dva velika sajma godišnje (jedan na blagdan sv. Karla 28. 1. i drugi na blagdan sv. Margarete 13. 7.) i tjednog sajma na subotu.

Izvor teksta: Karlovac : 1579-1979 : [zbornik radova] / [odgovorni urednik Đuro Zatezalo]. – Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1979. Izvor slike: https://www.karlovac.hr/grad/zvijezda-93/planovi-101/101 (24. 3. 2021.)

– 1874. rođena je Ivana Brlić – Mažuranić (Ogulin, 18. 4. 1874. – Zagreb, 21. 9. 1938.), književnica i jedna od najznačajnijih domaćih spisateljica za djecu.

Godine 1902. objavila je svoju prvu zbirku pripovijedaka i pjesama za djecu „Valjani i nevaljani”, a 1905. i drugu srodnu knjigu „Škola i praznici”. Jedinu samostalnu pjesničku zbirku „Slike” objavila je 1912. Njezin prvi roman „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” (1913.) prvi je hrvatski dječji roman. Književni vrhunac ostvarila je zbirkom bajki „Priče iz davnine” (1916.) za čije likove je nadahnuće pronašla u slavenskoj mitologiji. Četiri je puta bila predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana je kao prvi ženski dopisni član JAZU.

Izvor teksta: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9601 (15. 3. 2021.) Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9601 (22. 3. 2021.)

---

– 1875. umro je Edo Zvonimir Asanger (Karlovac, 12. 9. 1837. – Karlovac, 18. 4. 1875.), pisac i prevoditelj.

U Beču je studirao slavenske jezike i literaturu te francuski i talijanski jezik Studij je napustio kako bi se priključio vojsci. Sa svojom pukovnijom jedno vrijeme boravio je u Pragu gdje je proučavao češku, poljsku i francusku literaturu. Nakon povratka u Karlovac posvećuje se pisanju. Pisao je crtice i pjesme, putopise, kazališna djela i eseje. Istaknuo se i kao prevoditelj sa francuskog, njemačkog i slavenskih jezika.

Izvor teksta: Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac : troškom piščevim, 1906. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4123 (22. 3. 2021.)

– 1869. rođen je dr. Milan Kovačević (Karlovac, 16.4.1869. – Zagreb, 10. 10. 1931.), liječnik, književnik i novinar.

Studij medicine završio je 1894. u Grazu. Godine 1900. odlazi u Pittsburgh gdje ubrzo nakon dolaska otvara sanatorij za oboljele od tuberkuloze. Bio je predsjednik tamošnjega „Hrvatskoga katoličkog političkog kluba” i bavio se novinarstvom objavljujući članke u raznim hrvatskim iseljeničkim glasilima, „Novom listu” i humorističnom listu „Osa”. Godine 1903. pokrenuo je list „Hrvat”. Nakon osam provedenih godina u SAD-u, vraća se u Hrvatsku gdje nastavlja raditi kao liječnik.

Izvor teksta: Miholek, Vladimir. Djelovanje dr. Milana Kovačevića u prvoj polovici 20. stoljeća : kotarski liječnik u Đurđevcu i suradnik Liečničkog viestnika (1893. – 1904. godine). // Podravski zbornik, 43(2017.). URL: https://hrcak.srce.hr/227038 (12. 4. 2021.) Izvor slike: https://podravske-sirine.com.hr/arhiva/7852 (24. 3. 2021.)

– 1922. David Meisel postao je zborovođa i dirigent „Zore”.

David Meisel (Holešov, Češka, 17. 9. 1885. – Jadovno, 7. 1941.) u Karlovac je došao 1906. kada i postaje član „Zore”. Dirigentsko iskustvo stekao je u radu sa zborom Obrtničko-radničkog društva „Nada”. Njegov rad u „Zori” bio je volonterski, a uz odgovornost za napredak zbora, preuzeo je i odgovornost za primanje novih članova i njihovu poduku. Meiselov rad obilježila je radikalna reorganizacija zbora, kao i inzistiranje na disciplini i ozbiljnosti kako bi se dostigla visoka umjetnička razina i stvorila dobra reputacija u cijeloj Europi. Pod njegovim ravnanjem „Zora” je ostvarila svoje najveće pjevačke uspjehe.

Izvor teksta: Ott, Ivan. Pjesmom za dom : prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, Karlovac, 1858- 2008. Karlovac : Gradsko kazalište Zorin dom, 2008. Izvor slike: Ott, Ivan. Pjesmom za dom : prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, Karlovac, 1858- 2008. Karlovac : Gradsko kazalište Zorin dom, 2008.

– 1692. izbio je najveći karlovački požar.

U velikom požaru izgorjele su gotovo sve kuće, vojni objekti i crkva Svete Trojice. Netaknuto je ostalo svega par kuća u istočnom bloku tvrđave. Kasnije se saznalo da su požar podmetnuli zatvorenici u vojarni „Generalija”.

Izvor teksta: Lopašić, Radoslav. Karlovac : poviest i mjestopis grada i okolice : sa grbom i slikom grada Karlovca. Zagreb : Matica hrvatska, 1879. Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Izvor slike: https://www.karlovac.hr/grad/zvijezda-93/planovi-101/101 (06. 4. 2021.)

---

– 1838. održana je prva sjednica Ilirskog čitanja društva.

Ilirska čitaonica predstavlja početak knjižnične djelatnosti u Karlovcu, a osnovana je 1. 3. 1838., kao središte duhovnog i rodoljubnog života te žarište preporodnog pokreta u Karlovcu. Osnovali su ju Dragutin Klobučarić, Ambroz Vranyczany, Aleksandar Musulin, Antun Accurti i Antun Vakanović na sastanku koji se održao u Klobučarićevoj kući. Na tom sastanku doneseni su određeni zaključci i pravila Društva: čitaonica će raditi svaki dan dva sata ujutro i dva sata popodne; godišnja članarina iznosit će 6 forinti, a upisnina 4 forinte; za knjižnicu će se kupovati samo najbolje ilirske knjige koje će se moći posuditi i izvan njezinih prostorija. S obzirom da u početku nije bilo sredstava za nabavu knjiga, dogovoreno je da prve knjige daruju osnivači. Potporom gradske uprave i od novca dobivenog članarinom počinju se kupovati knjige koje će prenositi novi duh, ideje i ljubav za domovinu i narodni jezik, kao i “znanstvene i krasoslovne knjige inih naroda”. Iz te Knjižnice danas je sačuvano oko 180 svezaka, uglavnom knjiga iz lijepe književnosti, povijesti, zemljopisa, kao i nekoliko primjeraka periodike. Čitaonica je s radom prestala 1897.

Izvor teksta: Mikulić, Rosana. Ilirskog čitanja družtvo : Društvo narodne čitaonice karlovačke (1838. – 1897.). Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2018. Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, Karlovac : 1838.-2008. : prilozi za povjesnicu. Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2008. Izvor slike: https://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1419 (7. 4. 2021.)

---

– 1984. umro je Stjepan Mihalić (Karlovac, 16. 7. 1901. – Karlovac, 12. 4. 1984.), karlovački književnik.

Pisati je počeo 1916. još kao učenik. S Hinkom Tomašićem osnovao je poluprofesionalno Pučko kazalište, a od 1950. do 1955. bio je direktor karlovačkog profesionalnog kazališta. Nakon umirovljenja intenzivnije se posvetio pisanju.

Od 1965. do 1971. bio je urednik „Svjetla”, književno-kulturnog priloga „Karlovačkog tjednika”. U Svjetlu je objavljivao feljtone pod nazivom „Ćaskanja u suton” i „Razgovori na uglu” koji su kasnije sabrani i izdani u zasebnim knjigama. Središnji dio njegova dramskog opusa čine „Grbavica”, „Bukovački”, „Patent” i „Mama Mag”. Objavio je i nekoliko zbirki novela: „Neprijatelji”, „Novele”,„Knjiga o Mlakaru i drugima”, „Šest priča iz moga grada”, a ponajviše se istaknuo kao romanopisac: „Rakovac u Vinovrhu”, „Teleći odresci”, „Elegija” i „Lule kuma Gatalina”.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40650 (23. 3. 2021.)

– 1868. umro je Oton Hauska (Moravska, 1809. – Karlovac, 11. 4. 1868.), skladatelj, dirigent, pijanist i prvi zborovođa “Zore”.

Hauska se u Karlovac doselio 1826. Radio je kao učitelj i ravnatelj na Glazbenoj školi te kao orguljaš u crkvi Presvetoga Trojstva. Podučavao je pjevanje i razne glazbene instrumente. Godine 1858. sudjelovao je u osnivanju Prvog hrvatskog pjevačkog društva „Zora” kojemu je bio zborovođa i tehnički ravnatelj do kraja života. U Gimnaziji je radio kao učitelj glazbe.

Izvor teksta: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7322 (15. 3. 2021.) Izvor slike: Ott, Ivan. Pjesmom za dom : prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, Karlovac, 1858-2008. Karlovac : Gradsko kazalište Zorin dom, 2008.

– 1956. umro je Božidar Širola (Žakanje, 20. 12. 1889. – Zagreb, 10. 4. 1956), skladatelj, muzikolog i povjesničar glazbe.

Gimnaziju i glazbenu školu polazio je u Karlovcu. U Zagrebu je diplomirao fiziku i matematiku, a studij muzikologije s doktoratom završio je u Beču. Bio je prvi hrvatski doktor glazbenih znanosti. Radio je u Zagrebu kao srednjoškolski profesor, zatim kao kustos i ravnatelj Etnografskog muzeja, a kasnije i kao dekan Muzičke akademije. Uz nastavnički, skladateljski i znanstveni rad, bavio se i glazbenom kritikom.

Izvor teksta: http://stari.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=189 (10. 3. 2021.) Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59596 (10. 3. 2021.)

– 1856. rođen je Rudolf Strohal (Lokve, 5. 4. 1856. – Zagreb, 21. 3. 1936.), filolog, povjesničar i publicist.

Završio je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je hrvatski, latinski i grčki na gimnazijama u Osijeku, Rijeci i Karlovcu (1886. – 1892.). Od 1895. do 1908. radio je kao ravnatelj na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji u Karlovcu. Bibliografski popis njegovih radova vrlo je impresivan: pisao je o povijesti naselja Hrvatskog primorja, Istre, Gorskog kotara i Pokuplja, o narodnim običajima i folkloru, bilježio narodne pripovijetke i pisao vlastite, istraživao hrvatske dijalekte i jezične osobine stanovnika mjesta i krajeva od Karlovca do Rijeke.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Rudolf Strohal i njegovo djelo : zbornik radova sa Znanstvenoga skupa povodom 150. obljetnice rođenja Rudolfa Strohala : Karlovac, 20. listopada 2006. Zagreb : Družba Braća Hrvatskoga Zmaja; Samobor : Meridijani, 2009. Izvor slike: https://www.glas-koncila.hr/autor-vise-od-petsto-clanaka-o-hrvatskoj-kulturi-rudolf-strohal-marljivi-istrazivac-hrvatskoga-glagoljastva/ (8. 3. 2021.)

---

– 1871. rođen je Mirko Seljan (Karlovac, 5. 4. 1871. – Peru, 1913.), hrvatski istraživač i svjetski putnik.

Prva ekspedicija na koju se uputio s bratom Stjepanom bila je ona afrička koja je trajala od 1899. do 1902. Došavši do Etiopije, istražuju područja Rudolfova i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja. Godine 1903. braća odlaze u Južnu Ameriku. Na ekspedicijama kroz Brazil, Paragvaj i Argentinu istražuju tokove rijeka, prašumu i indijska plemena. Mirko je nestao 1913. u prašumama Perua na jednom od svojih istraživačkih putovanja.

Izvor teksta: Putovanja braće Seljan : Putne uspomene i pripovijesti hrvatskih istraživača i svjetskih putnika Mirka i Steve Seljana. Samobor: Meridijani, 2021. https://www.gimnazija-karlovac.hr/ucenici/poznati-bivsi-ucenici/34-mirko-i-stjepan-seljan.html (8. 3. 2021.) Izvor slike: Putovanja braće Seljan : Putne uspomene i pripovijesti hrvatskih istraživača i svjetskih putnika Mirka i Steve Seljana. Samobor: Meridijani, 2021.