Rano djetinjstvo proveo je u rodnome mjestu, gimnaziju je pohađao u Karlovcu i Zagrebu. Vrhunac njegova pjesničkoga opusa predstavlja proturatna, vizionarska poema Jama, napisana 1943. za pjesnikova boravka na partizanskome teritoriju (zbog Kovačićeve pogibije mjestimice nedorađena), objavljena posmrtno 1944. u Italiji. U Karlovcu je živio u trošnoj prizemnici uz Gimnaziju. Prijateljevao je s karlovačkim pjesnikom Ottom Šolcom.

Izvori teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Kovačić, Ivan Goran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Poveznica: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33524 (19. 2. 2021.); Izvor slike: Grafička zbirka GKKA

Izbio veliki požar u Karlovcu u kojem je izgorjelo dvadesetak kuća na sjevernom djelu Zrinskoga trga i u Židovskoj varoši; stotinjak obitelji ostalo je bez domova.

Izvori teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Svjetlo, 31. 3. 1895., str. 4.; Izvor slike: Perić, Nikola. Pozdrav iz Karlovca. Karlovac : Impressum : Tiskara Pečarić & Radočaj, 2004.

U Karlovcu polazi dva razreda gimnazije, zatim uči knjigoveški zanat i počinje se zanimati za slikarstvo (kopira reprodukcije iz časopisa Jugend).Godine 1919. početni tečaj na slikarskom odjelu Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (F. Kovačević), ali već sljedeće godine prekida školovanje zbog materijalnih teškoća. Kao knjigoveža radi u Dioničkoj tiskari u Karlovcu od 1921. do 1942, kada dobiva otkaz. Nakon 2. svjetskog rata sudjeluje u osnivanju karlovačke Galerije slika i (sa Stjepanom Mihalićem i Hinkom Tomašićem) Pučkog (poslije Karlovačkog) kazališta, u kojem do umirovljenja radi kao scenograf (1945. – 63.). Susret sa Zlatkom Šulentićem 1916. potiče Dragarićevo zanimanje za boju, koja 1930-ih godina dolazi do izražaja. U drugoj polovici 1950-ih nastup tzv. tamna faza, a 1960-ih bijela faza, u kojoj motiv svodi na apstraktni znak. Samostalno je izlagao u Karlovcu (1919., 1924., 1956.; retrospektive 1967. i 1980.). Sudjelovao na 1. izložbi karlovačkih likovnih stvaralaca (1934.), na izložbama jugoslavenskih (Beograd 1935.) i zagrebačkih umjetnika (Zagreb 1936.), izložbama ULUH-a, na izložbi Karlovačko slikarstvo od 1900. do danas (Karlovac—Tutzing—München 1978.) i dr. Dobitnik je Majske nagrade Karlovca 1961.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Dragarić, Nikola. Hrvatski biografski leksikon. Lekiskografski zavod Miroslav Krleža 2009. – 2020. Poveznica: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5289 (24.2.2022.); Mihalić,Stjepan. O slikaru Nikoli Dragariću, Svjetlo (prilog KT), 4, 1(1966), str. 10.; Izvor: Nikola Dragarić : retrospektiva (1918-1978) : 4. V – 27. VI 1980. godine, Galerija “Vjekoslav Karas”.

U Karlovcu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je redoviti član HAZU od 1991., a od 2001. do 2006. godine predsjednik Društva hrvatskih književnika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1996.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Izvor slike: Benčić, Tea. Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića. Zagreb : Litteris, 2009.

---

Izvršen električni spoj Karlovac – Zagreb što je početak elektro-mreže sjeverne Hrvatske.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Izvor slike: Stoljeće svjetla u Zagrebu : 1907. – 2007. Zagreb : HEP proizvodnja, Elektrana-toplana : HEP operator distribucijskog sustava, Elektra Zagreb, 2007.

Rođen je u karlovačkoj gradskoj četvrti Gazi, maturirao na karlovačkoj Gimnaziji (1925.) Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu južnoslavensku književnost, hrvatski jezik sa staroslavenskim te narodnu historiju, ruski i latinski. Usavršavao se na slavističkom studiju u Pragu (1930. – 1932.). Bio je voditelj novoosnovane Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik od 1949. do umirovljenja 1973. Doktorirao je 1944. tezom Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića (objavljena u Radu JAZU, knj. 275, 1949.). Redoviti član JAZU od 1963. Dva su glavna područja Jonkeove djelatnosti bila češka književnost i jezična kroatistika.

Izvori teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Jonke, Ljudevit. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Poveznica:  https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29308 (22.2. 2021.); Izvor slike: Jonke, Ljudevit. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Poveznica: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29308 (24. 2. 2021.)

Kao odgojiteljica radila je u imućnim obiteljima u Grazu, Trstu i Veneciji. Godine 1840. vratila se u Karlovac, gdje je osnovala prvu privatnu djevojačku školu. U Grazu je 1839. upoznala Ivana Trnskoga, na čiji je nagovor prestala pisati njemačkim jezikom. Pridruživši se ilircima, na hrvatskome je jeziku objavljivala u Danici domoljubne i ljubavne pjesme. Posebnu je pozornost privukla svojim intimnim dnevnikom pisanim 1833. –1847., djelomično objavljenim 1958. (Život jedne žene), a integralno tek 2000. godine (Dnevnik). U njemu je pokušala oblikovati svoj osobni, ženski identitet unatoč ograničenjima koja su joj nametali ilirski zahtjevi za domoljubnom i poučnom književnošću.

Izvor teksta: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28774 (19. 2. 2021.); Izvor slike: http://www.gmk.hr/Predmet/3142 (23. 2 2021)

---

U Karlovcu je održana konstituirajuća skupština društva „Hrvatska žena“.

Izvor teksta: Benyovsky, Lucija: Društvo „Hrvatska žena“ u Karlovcu (1921-1945. 1991-1996), Karlovac : Društvo „Hrvatska žena“, 1996.; Izvor slike: Benyovsky, Lucija: Društvo „Hrvatska žena“ u Karlovcu (1921-1945, 1991-1996), Karlovac : Društvo „Hrvatska žena“, 1996.

---

Krapek se fotografiji posvetio nakon učiteljske, vojničke i činovničke službe. Kao samostalni fotograf počeo je raditi već 1864. u lječilištu Gleichenberg u Štajerskoj. Pet godina kasnije otvorio je atelijer u Mariboru, a osamdesetih godina 19. stoljeća i u Leibnitzu. Krajem 1880. došao je u Hrvatsku, najprije u Zagreb, a potom u Karlovac gdje je započeo je sa svojim radom u kući g. Piretschnigga u današnjoj Ljekarničkoj ulici 6. Godine 1884. prešao je u novi atelijer u Bravarskoj ulici, današnjoj Šenoinoj ulici 4. U Karlovcu je živio i radio do 1897. kada odlazi u Maribor nakon sukoba u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu i smrti supruge. U Mariboru je nastavio raditi u svojem atelijeru sve do 1908. godine kada ga gasi i nastavlja voditi voditi papirnicu sve do smrti 1915. godine.

Iako je većina njegovih sačuvanih fotografija vezana uz rad u atelijeru, snimao je i izvan atelijera, fotografirajući događaje poput zagrebačkog potresa (1880.), arhitekturu, spomenike, gradske vedute i pejzaže. Fotografije snimljene izvan atelijera često je izdavao kao albume, iako su se mogle nabaviti i kao pojedinačne fotografije.  Po uzoru na zagrebačkog fotografa Ivana Standla izdao je fotomonografije „Grad Karlovac i njegova okolica“ i „Slunj. Plitvička jezera”. „Grad Karlovac i njegova okolica“ izdana je u Karlovcu 1889. u Tiskari Dragutina Hauptfelda i sadrži 24 fotografije grada i okolice. Također je objavio „Priču o Plitvičkih jezerih” (Zagreb 1888., Karlovac 1896.) koju je napisao Stjepan Širola prema legendi o njihovu nastanku.

Izvor teksta: Kočevar, S. Komparativna analiza sačuvanih primjeraka fotomonografije „Grad Karlovac i njegova okolica“ fotografa Hinka Krapeka. // Arhivski vjesnik, 60,1(2017). URL: https://hrcak.srce.hr/194733 (8. 11. 2023.); Izvor vizuala: Kočevar. S. Hinko Krapek : čovjek svoga doba = Hinko Krapek : a man of his era. Karlovac : Muzeji grada Karlovca, 2023.

Službovao je kao odvjetnik u Karlovcu u koji dolazi 1841. i uključuje se u tada bogat društveni i politički život grada. S Ivanom Mažuranićem i Imbrom Tkalcem osnovao „Domo i rodoljubno društvo Karlovačko“.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/wiki/Dragutin_Ku%C5%A1lan#/media/Datoteka:Dragutin_Ku%C5%A1lan.jpg (23. 2. 2021.)

---

Dušan Lopašić rođen je u Karlovcu u poznatoj i uglednoj karlovačkoj obitelji iz koje je proizašlo nekoliko značajnih ličnosti koje i danas pamtimo po intelektualnom i društvenom doprinosu. Otac Slobodin, gradski činovnik, a kasnije i županijski arhivar u Zagrebu, slovio je za velikog rodoljuba i izuzetno moralnog i pricipijelnog čovjeka koji se kretao u društvu hrvatskih velikana kao što su Mažuranić, Kukuljević, Drašković… Osnovnu školu pohađao je u Karlovcu, a Gimnaziju u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Križevcima kao eksternist na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu. Zbog slabog zdravlja tu je školu napustio i vratio se u Karlovac. Od 1879. prisutan je sa svojim uradcima u Starčevićevoj sušačkoj Slobodi u kojoj je izučio i usavršio novinarski zanat. Preseljenjem uredništva Slobode u Zagreb, Lopašić se vraća u Karlovac i početkom 1884. zajedno s Adolfom Gustavom Prettnerom pokreće list Svjetlo i započinje svoju 35 godina dugu novinarsku karijeru kroničara i kritičara karlovačkog društvenog života. U svojim uvodnicima i autorskim člancima Lopašić se osvrtao na kulturne, političke i ostale gradske teme često vrlo kritički i oštro prenoseći javnosti propuste i mane gradske uprave. Tijekom karijere često se susretao s cenzurom i zabranom izlaženja novina, što je vješto izbjegavao tako što bi novine počeo izdavati pod drugim imenom (Sloga, Gasonoša). Novinarstvom i uredništvom bavio se do 1919., kada 6. travnja objavljuje posljednji broj Sloge.

Izvor teksta: Babić, S. Dušan Lopašić, novinar i publicist. // Kaj : Karlovac : ličnosti i njihova djela. IV(1979).; Izvor slike: Radovinović, R.; Lopašić, A. Dva i pol stoljeća jedne karlovačke obitelji. // Svjetlo : časopis za drzštvena zbivanja, kulturu i umjetnost. Karlovac : matica hrvatska, Ogranak Karlovac. 3/4(2000).

---

Umrla Irena Lukšić, književnica i prevoditeljica. Vidi: https://zavicajnikalendar.gkka.hr/10-ozujak/

Studij rusistike i komparativne književnosti završila je 1978. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala 1996. godine. Prozu joj karakteriziraju fragmentarnost, ironija i intertekstualna i jezična igra. Izvođene su joj televizijske i radijske drame. Objavljivala je znanstvene i stručne članke iz rusistike, a uredila je više antologija s područja rusko-hrvatskih književnih odnosa, baveći se ruskom disidentskom i emigrantskom književnošću. Prevodila je s ruskoga jezika. Za tisak je priredila integralnu verziju Dnevnika Dragojle Jarnević (2000.).

Izvori teksta: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37527 (19. 2. 2021.); Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/nemoguce-je-voljeti-rusku-knjizevnost-u-hrvatskoj-bez-pomoci-irene-luksic-8479931 (23. 2. 2021.)

U Beču je potpisan kupoprodajni ugovor s Jurjem Zrinskim o prodaji Grada Dubovca i njegovog posjeda.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: Perić, Nikola. Pozdrav iz Karlovca. Karlovac : Impressum : Tiskara Pečarić & Radočaj, 2004.

---

Učio violinu u karlovačkom Glazbenom zavodu. Bio je orguljaš u crkvi na Dubovcu, a zatim u crkvi Presvetoga Trojstva. Bio je jedan od osnivača i zborovođa Obrtničko-radničkoga pjevačkog društva „Nada“.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv.br.18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel

 

 

---

 Doplovio je u Karlovac iz Siska prvi parobrod „Napredak“ (deset godina prije no što je Jadranom zaplovio prvi parobrod „Hrvat“).

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: Perić, Nikola. Pozdrav iz Karlovca. Karlovac : Impressum : Tiskara Pečarić & Radočaj, 2004.

Društva za poljepšavanje grada osnovano 16. lipnja iste te godine.

Izvor teksta: Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac, 1906.; Izvor slike: Izvor: Perić, Nikola. Pozdrav iz Karlovca. Karlovac : Impressum : Tiskara Pečarić & Radočaj, 2004.

---

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu. Studirao je u Zagrebu, Lenjingradu (danas St. Petersburg) i Moskvi. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studenti su ga voljeli i cijenili, a slovio je kao intelektualni i moralni autoritet katedre za filozofiju.

Izvor teksta: Arhiva GKKA; Izvor slike: Gajo Petrović – čovjek i filozof : zbornik radova s konferencije povodom 80. obljetnice rođenja : Zagreb, 10. ožujak 2007. / urednik Lino Veljak. Zagreb : Filozofski fakultet, 2008.