Pogačić je završio studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije i studij filma na Visokoj filmskoj školi u Beogradu. Od 1945. do 1947. radio je kao dramaturg i režiser na Radio-Zagrebu (danas Hrvatski radio). Bavio se i kazališnom režijom. Kao filmski režiser debitirao je Pričom o fabrici (1948.). Od zapaženijih filmova izdvajaju se Poslednji dan (1951.), Anikina vremena (1954.), prvi jugoslavenski film distribuiran u SAD-u, Veliki i mali (1956.), prvi jugoslavenski cjelovečernji igrani film nagrađen na nekom međunarodnom festivalu, Sam (1959.), Pukotina raja (1959.) i Čovjek sa fotografije (1963.). Režirao je i nekoliko dokumentarnih i televizijskih filmova. Bio je direktor Jugoslovenske kinoteke, potpredsjednik i predsjednik FIAF-a (Međunarodna organizacija filmskih arhiva) i potpredsjednik Savjeta za film, radio i televiziju pri UNESCO-u. Radio je kao predavač na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju (kasnije Fakultet dramskih umetnosti) u Beogradu, te je bio glavni urednik utjecajnog časopisa Film danas.
Izvor teksta: Vladimir Pogačić : redatelj. // Baza HR kinematografije. URL: http://hrfilm.hr/baza_redatelj.php?id=87 (18. 8. 2021.) Izvor slike: https://www.fiafnet.org/pages/History/FIAF-Personalities.html (24. 8. 2021.)
Vojnu službu u Hrvatskoj započeo je 1578., a već sljedeće godine postao je kapetan arkebuzira u Karlovcu. Zamijenio je generala J. W. Auersperga na položaju zapovjednika Hrvatske krajine 1579. godine. Na tom položaju ostao je do 1580. kada je postao zamjenik grofa J. J. Thurna. Od 
Marija Jambrišak učiteljsku školu završila je sa svega šesnaest godina. Budući da je po završetku škole bila premlada za samostalno preuzimanje učiteljske službe, prvo namještenje dobila je tek 1867. u Krapini. Godine 1871. sudjelovala je na velikoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini na kojoj prvi puta javno nastupa kao pobornica za ženska prava. Pred skupštinom hrvatskih učitelja pročitala je dvije rezolucije u kojima je iznijela zahtjeve za izjednačavanje prava učiteljica i učitelja te potrebu visokoškolskog obrazovanja žena. Nakon tog nastupa, dr. Friedrich Dittes, ravnatelj više pedagoške škole u Beču, ponudio joj je mogućnost nastavka školovanja na studiju pedagogije. Prihvativši njegovu ponudu, postala je prva žena u Austro-ugarskoj koja je studirala na toj višoj školi. Po završetku studija vratila se u Zagreb, gdje dobiva posao učiteljice na višoj djevojačkoj školi (1875.). Godine 1892. prelazi u Ženski licej otvoren njezinom zaslugom. Tamo je predavala, postavši 1905. i ravnateljicom viših djevojačkih škola, sve do umirovljenja 1912. godine. Pod utjecajem ondašnjih europskih pedagoških gibanja zauzimala se za bolji društveni i materijalni položaj učiteljica i učitelja i njihovo stručno usavršavanje, osuvremenjivanje sustava odgoja i školovanja žena i ženske mladeži, osnutak svjetovnih osnovnih, stručnih, viših i večernjih škola, kao i za individualni pristup učeniku i ukinuće tjelesne kazne. Među utemeljiteljima je i suradnicima praškoga Slavjanskoga pedagoga, a pedagoško-prosvjetne rasprave i članke objavljivala je u Napretku, Školskom prijatelju, Obzoru, Prosvjeti, Pučkom prijatelju, Hrvatskoj lipi, Narodnom listu, Hrvatskom učitelju… S Jagodom Truhelkom uređivala je prvo godište časopisa Na domaćem ognjištu, u kojemu je objavljivala članke, crtice, autobiografske pripovijetke te preradbe stranih pripovjedača. Radila je s Ivanom Filipovićem na podizanju Hrvatskoga učiteljskoga doma (1899.), a njezinim su nastojanjem 1900. godine u Zagrebu utemeljeni Klub učiteljica, Zemaljska gospojinska udruga, djevojački internat za učenice liceja i Ženske obrtne škole (danas Učenički dom Marije Jambrišak), Zajednica učiteljica te Liga za zaštitu djece i sklonište za ratnu siročad. 
Nikola Tesla pohađao je Carsku i kraljevsku veliku realku. U Karlovcu je boravio na Rakovcu kod jedne od svojih teta. Pod utjecajem profesora fizike, koji je osnovne fizikalne zakone demonstrirao na svojim izumima, po prvi puta se počeo zanimati za elektricitet. Promatranje tih pokusa ostavilo je snažan dojam na njega te je počeo i sam žuditi za pokusima i istraživanjem.
