– 1888. g. Tesla održao svoje prvo predavanje

Naziv predavanja bio je Nov sistem motora i transformatora naizmjenične struje, a održao ga je pred Američkim institutom električnih inženjera u New Yorku. Tesla je prikazao svoje pokuse s izmjeničnim strujama. Njegovi su izumi pobudili veliko zanimanje jer su otvarali mogućnosti proizvodnje i primjene izmjeničnih višefaznih struja na veliko i prijenosa na velike udaljenosti.

Izvor: Popović, V. M., Nikola Tesla. Tehnička knjiga : Beograd, 1967.

Nikola Tesla – i bi svjetlo! : Smiljan, 10. 7. 1856. – New York, 7. 1. 1943. Naklada Zoro. Zagreb-Sarajevo, 2006. Izvor fotografije: Nikola Tesla – i bi svjetlo! : Smiljan, 10. 7. 1856. – New York, 7. 1. 1943.  Zoro : Zagreb, 2006.

– 1871. g. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo.

Tadašnji gradonačelnik grada Karlovca dr. Ivan Šimunić, zbog znatnog porasta požara i požarne opasnosti, uočivši svu problematiku protupožarne zaštite, odlučio je utemeljiti Dobrovoljno vatrogasno društvo. Pozvao je u Karlovac iskusne vatrogasne vođe iz prijateljskih gradova: Ferdinarda Jergića iz Celovca (Klagenfurta), Milana Malinarića iz Siska, te Otona Jokuša iz Zagreba. U počecima se društvo sastojalo od 76 izvršnih članova, 145 podupirućih i 46 članova utemeljitelja. Za prvog vojvodu (danas dužnost predsjednika) izabran je Ernesto Mühlbauer.

Društvo je od grada primalo određenu novčanu naknadu, a većinu sredstava uprihodili bi od zabava, donacija i usluga. Zbog dobrog imovinskog stanja, redovito su kupovali nove sprave i često odlazili na stručna usavršavanja.

Izvor teksta: Baić, Ivan. 140 godina karlovačkog vatrogastva : spomenica povodom osnutka i rada DVD-a Karlovac : 1871 – 2011. Karlovac : Vatrogasna zajednica Karlovačke županije : Vatrogasna zajednica Grada Karlovca : Dobrovoljno vatrogasno društvo Karlovac, 2011. Izvor slike: Baić, Ivan. 140 godina karlovačkog vatrogastva : spomenica povodom osnutka i rada DVD-a Karlovac : 1871 – 2011. Karlovac : Vatrogasna zajednica Karlovačke županije : Vatrogasna zajednica Grada Karlovca : Dobrovoljno vatrogasno društvo Karlovac, 2011.

– 1847. rodio se Marko Mikšić (Turanj, 8. 5. 1847. – Novi Vinodolski, 9. 7. 1912.), učitelj i pisac. Veliku realnu gimnaziju završio je u Karlovcu, a Visoku tehničku školu u Beču. Od 1876. radi kao učitelj u Maloj realnoj gimnaziji u Petrinji, a potom predaje matematiku i geometrijsko risanje u Velikoj realnoj gimnaziji na Rakovcu. Napisao je nekoliko knjiga i udžbenika. Objavljuje članke i stručne radove. Piše o bolestima, iseljeništvu, brodarenju na Kupi itd. Aktivan je član „Hrvatskog društva inženjera i arhitekata” i Društva „Braća Hrvatskoga zmaja“. U kalendaru “Nada” iz 1898. objavio je opis ljekovitih kupališta na Korani te opis Karlovca i njegove okolice, a u “Glasniku hrvatskog naravoslovnog društva”, 1887. piše o potresu u Karlovcu i padu meteora.

Izvor teksta: : Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Tisak M. Fogine, a trošak piščev : Karlovac, 1906.; Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008.; Izvor slike: Nada : karlovački ilustrovani koledar za godinu 1898., Naklada knjigo-tiskare i tvornice kaučuk-štampilja.

---

Obitelj je doselila u Karlovac 1935. godine. Osnovnu školu, nižu gimnaziju te tehničku srednju školu završio je u Karlovcu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1959. u klasi profesora Jerolima Miše. Radio je kao likovni pedagog u karlovačkoj osnovnoj školi „ Dragojla Jarnević“ potom u Centru za edukaciju i rehabilitaciju sluha i govora Slava Raškaj u Karlovcu. Radio je na poticanju radničkog amaterskog likovnog stvaralaštva i likovnih aktivnosti u karlovačkoj Prosvjeti. Sudjelovao je na više stotina samostalnih i kolektivnih izložbi na području biše Jugoslavije, ali i u inozemstvu. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i napravio je dvije grafičke mape: “Gomirje” (2000.) i “Hram Svetog Nikole u Karlovcu” (2004.). Brojna djela poklonio je raznim institucijama širom Jugoslavije, a i autor je loga “Karlovačkog tjednika”, 1964. – 1977. godine. U izdanju SKD Prosvjeta, 1997. godine izašla je opsežna monografije o Đorđu Petroviću čiji su autori likovni kritičar Juraj Baldani i karlovački novinar Nikola Perić. Petrović je predstavljen u “Likovnoj enciklopediji Jugoslavije” iz 1987. kao i u “Enciklopediji hrvatske umjetnosti”. Po scenariju Ive Musića 2002. godine Hrvatska televizija snimila je desetominutni dokumentarac o slikaru. U izdanju Prosvjete 2012. godine, izašla je monografija o Đorđu Petroviću autora Borisa Vrge pod naslovom “Akvareli”. Za svoje likovno i pedagoško djelovanje koje ja trajalo duže od 60 godina, umjetnik je više puta nagrađen. Majsku nagradu grada Karlovca dobio je 1985. godine, karlovačku nagradu za životno djelo Marijan Matković dobio je 1990., a nagradu SKD Prosvjeta Sava Mrkalj 2007. godine.

Izvor teksta: Cimeša, M. Život majstora akvarela. // Novosti. Poveznica: https://www.portalnovosti.com/zivot-majstora-akvarela (18.3.2022.); Izvor fotografije: Đorđe Petrović. Akvareli : meditacije uz rijeke : iz ciklusa Draganički ribnjaci.

 

 

 

Imbro Tkalac rođen je u bogatoj trgovačkoj obitelji. Do svoje jedanaeste godine školovao se kod kuće, nakon čega upisuje gimnaziju, koju naposljetku završava u Grazu, u koji odlazi 1843. g. Studirao je pravo i filozofiju na nekoliko europskih sveučilišta. Doktorirao je 1848. g. u Heidelbergu doktorskom disertacijom De religione Christiana in Slavis introducta-propagata-reformata… U domovinu se vratio 1849. g., nakon čega se posvećuje publicističkom radu i radi kao tajnik Trgovačke komore u Zagrebu. Godine 1861. odlazi u Beč i pokreće list Ost und West u kojemu je često pisao tekstove usmjerene protiv austrijske politike. Zbog oštrog pisanja protiv Habsburške monarhije bio je osuđivan te je nekoliko mjeseci proveo u zatvoru. Nakon što je protjeran iz Austro-Ugarske Monarhije, nastanjuje se u Italiji gdje je radio kao analitičar i stručnjak za jugoistočnu Europu u Ministarstvu vanjskih poslova. Cijelo vrijeme bavio se publicističkim radom. Surađivao je u mnogim talijanskim i njemačkim listovima te je objavio više knjiga. Važnija djela su mu: Hrvati, Srbi i Madžari. Njihovi međusobni odnosi i odnosi prema Njemačkoj (Croaten, Serben und Magyaren. Ihre Verhältnisse zueinander und zu Deutschland, 1848.), Pitanje austrijsko. Kome, kako i kada valja rešiti ga? (1866.) i Mladenačke uspomene iz Hrvatske (Jugenderinnerungen aus Kroatien, 1894.), autobiografsko djelo u kojemu opisuje svoje djetinjstvo i mladost provedenu u Karlovcu.

Izvor teksta: Feldman, Andrea. Imbro Ignjatijević Tkalac : europsko iskustvo hrvatskog liberala : 1824-1912. Zagreb : Izdanja Antibarbarus, 2012. Dvoržak, Stanko. Karlovački portreti : Imbro Ignjatijević Tkalac, Dragojla Jarnević, Milan Vrbanić. Zagreb : Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, 1963.; Izvor slike: Tkalac, Imbro Ingnjatijević. // Proleksis enciklopedija. https://proleksis.lzmk.hr/47119/ (23. 04. 2021.).

---

Poticaj za pokretanje prve karlovačke radio postaje dali su članovi Radio kluba Karlovac. Projekt za radio odašiljač snage 50 W i čujnosti do 40 km napravio je inženjer Ivan Taloš koji je 28. 4. točno u 15,00 sati na srednjem valu od 188, 8 m odaslao prvi pokusni signal u eter riječima: „Pažnja, pažnja, ovdje Radio-Karlovac!” Nakon uspješne probe, radio stanica je premještena u podrum Samačkog hotela na Švarči u prostorije Radio kluba. Prostorije Radio Karlovca u početku su bile vrlo skromno opremljene – ­ na jednom stolu bio je smješten odašiljač, dva gramofona, mikrofon i svi ostali uređaji, a u drugoj sobi kontrolni radio-aparat emitirao je program. Tehnički urednik bio Josip Šimunčić. Prva emisija posvećena je 17. godišnjici oslobođenja Karlovca i unatoč velikoj pažnji prilikom snimanja nije bilo moguće izbjeći neke greške, pa su tako slušaoci prve emisije mogli čuti zvukove motornih vozila i viku djece koja su se igrala u blizini. Službeno otvorenje bilo je 6. 5. i tom prilikom Radio Karlovac službeno je pripojen “Karlovačkom tjedniku”.

Izvor teksta: Perić, N. Ovdje Radio Karlovac. // Karlovački tjednik, 18(10. 5. 1962.).; Izvor slike: Radio Karlovac 1962. // Kafotka. net. Poveznica: https://www.kafotka.net/8114 (30. 5. 2022.)

 

 

 

– 1868. g. rodio se u Karlovcu dr. Stanko Plivelić, fizičar i autor više radova s područja elektriciteta (Karlovac, 4. 5. 1868. – Zagreb, 13. 12. 1925.)

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te položio profesorski ispit za matematiku i fiziku 1890. g. Doktorirao je filozofiju u Grazu 1900. g. Početkom 20. stoljeća objavio je mnoge članke, knjige i brošure u kojima popularizira električnu energiju: Opasno djelovanje električnih struja na čovjeka i prva pomoć u slučaju nesreće, 1909. g., Novovjeki izumi u znanosti, obrtu i umjetnosti, 1910. g., Električna rasvjeta, 1914. g. i dr.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008. Izvor slike: https://www.crveniperistil.hr/proizvod/oton-kucera-stanko-plivelic-novovjeki-izumi-iv/ (26. 04. 2021.)

– 1783. g. kralj Josip II. posjetio Karlovac po drugi puta

Kralj Josip II. posjetio je grad Karlovac tri puta. Prvi puta posjetio je Karlovac još za života kraljice Marije Terezije, 27. 4. 1775. g. obilazeći sve austrijske narode i pokrajine, da ih upozna. Zabranio je svaki svečani doček. Pregledavajući vojsku, razgovarao je s vojnicima, a neke je i novčano nagradio. Prilikom drugog posjeta Karlovcu također je zabranio svečani doček, a u susret mu je pošao samo glavni zapovjednik grof Samuel Gjulaj, i to do mosta. Kralj je sišao s kola i ušao u grad pješke. Odsjeo je u gostioni K orlu. Po odredbi Josipa II: sagrađena je nova oružana, današnja oružana na Trgu Bana Jelačića.

Izvor teksta: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Tisak M. Fogine, a trošak piščev : Karlovac, 1906. Izvor slike: https://proleksis.lzmk.hr/29291/ 

– 1886. izbio je požar u tadašnjoj Lađerskoj ulici (današnja Mažuranićeva obala)

U požaru je izgorjelo sedam kuća zapadno od željezničkog mosta. Lađarska ulica, današnja Mažuranićeva obala, protezala se od brodišća (Iztovarišta / Auslandungplatza) na starom Zrinskom trgu do brodišća (riječne luke) na Žorovici (prostor između Kupe i Primorske ulice te između Riječke ulice i naselja Dubovac). U cjelini je bila duga 950 m. Zlatno doba Lađarske ulice bilo je u vrijeme trgovine žitom kada je ulica bila postaja na trgovačkoj magistrali između žitnica Banata i Rijeke. Izgradnjom željeznice Sisak – Zidani most 1862. postupno se gasi lađarstvo.

Izvor teksta: Karlovački leksikon. Školska knjiga : Zagreb, 2008., Radovinović, R. Stari Karlovac – ulice, kuće, ljudi. Tiskara Pečarić & Radočaj : Karlovac, 2010. Izvor slike: Perić, N. Pozdrav iz Karlovca. Impressum, Tiskara Pečarić & Radočaj : Karlovac, 2004.

Fran Krsto Frankopan

Za vrijeme boravka u Italiji oženio se Julijom Anom di Naro, nećakinjom kardinala Antonija Barberinija. Nakon povratka iz Italije (1661.) boravio je na obiteljskom posjedu u Brežicama, a 1666. obnavlja i utvrđuje Novigrad na Dobri. Uživao je naslov i prihode ogulinskog kapetana. Nezadovoljan politikom bečkog dvora i dodatno potaknut gubitkom ogulinske kapetanije, odlučio se 1669. priključiti protuaustrijskoj uroti hrvatskog i ugarskog plemstva na čelu koje je stajao njegov šurjak Petar Zrinski. Nakon sloma neuspjele urote usmjerene protiv habsburškog apsolutizma uhićen je zajedno s Petrom Zrinskim te pogubljen odsijecanjem glave.

Iza njega je ostala bogata rukopisna ostavština: lirska zbirka „Gartlic za čas kratiti”, nešto pjesama neuvrštenih u zbirku, zbirka poslovica „Sentencije vsakojaške”, zbirka zagonetaki „Zganke za vrime kratiti”, prozni ulomak „Trumbita sudnjega dneva” i prijevod prvoga prizora Molièreove komedije „Georges Dandin ou le mari confondu (Jarne bogati)”.

Izvor teksta: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6288 (22. 4. 2021.) Izvor slike: https://starigraduozlju.wordpress.com/frankopani/ (18. 3. 2021.)

Petar Zrinski

Zajedno s bratom Nikolom školovao se kod isusovaca u Grazu. Jedno vrijeme živio je u Italiji gdje se bavio vojnim znanostima i topništvom. U Hrvatsku se vratio 1637. i od tada boravi u Ozlju, gdje se 1641. oženio Anom Katarinom Frankopan. Nakon što se istaknuo u borbama protiv Osmanlija, 1658. postavljen je za ogulinskog i senjskoga kapetana te kapetana cijeloga Primorja. Godine 1664. pristupio je uz brata Nikolu VII. protuaustrijskoj uroti hrvatskog i ugarskog plemstva. Nakon sloma neuspjele urote usmjerene protiv habsburškog apsolutizma uhićen je zajedno s F. K. Frankopanom te pogubljen odsijecanjem glave.

Izvor teksta: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67476 (22. 4. 2021.) Izvor slike: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/31182-h-hitrec-tko-ce-lijeciti-oboljele-od-raka-ako-se-nasi-lijecnici-razidu-kao-rakova-djeca-po-europama.html (18. 3. 2021.)

---

U Karlovac je došao 1842. kod starijeg brata Ivana koji se bavio trgovinom hrastovih dužica. Kod njega je stekao vrijedno trgovačko iskustvo što mu je omogućilo da se samostalno počne baviti trgovinom dužicama i žitom. U tom poslu bio je vrlo uspješan te je već 1856. posjedovao dvokatnicu u ulici sv. Barbare. Kasnije je kupio kuću u Markezijevoj (Tomislavovoj) ulici, nasuprot crkve sv. Trojice. Bio je ubraku s Ivanom Amšel s kojom je imao petero djece, sinove Petra Dragana, Milana i Ivana i kćeri Ljubosavu i Ljerku. Godine 1858. počeo je surađivati s Franjom pl. Türkom s kojim osniva tvrtku Türk i Turković. Godine 1865. izabran je za narodnog zastupnika u sabor trojedne kraljevine. Od 1868. u rodnoj Kraljevici počeo je graditi brodove jedrenjače, a prvi koji je izgradio nazvao je „Grad Karlovac”. Bio je aktivno uključen u društveni i politički život u Karlovcu. Djelovao je kao član mnogih gradskih društava, a 1864. izabran je za predsjednika Ilirske čitaonice. Njegova kuća bila je okupljalište mnogih gradskih intelektualaca i uglednika, a često je u njoj priređivao koncerte i zabave. Bio je jedan od osnivača pjevačkog društva „Zora” i njezin predsjednik 1868. godine. S obitelji Türk kupio je 1882. veliko, ali zapušteno plemićko imanje u Kutjevu kojeg su njegovi sinovi uredili i uzdigli u uzorno gospodarsko dobro.

Izvor teksta: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Pretisak. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006., Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Izvor slike: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Pretisak. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006.

– 1784. započela je izgradnja crkve Sv. Nikole.

Gradnju crkve odobrio je karlovački gradski magistrat na zamolbu vladike Jovana Eugenija Jovanovića. Pravoslavna općina kupila je staru kuću Ferdinanda Bulija koja se nalazila na jugoistočnom dijelu “paradnog trga” (danas Trg bana Josipa Jelačića) koju je porušila i na njenom mjestu uredila zemljište za gradnju crkve. Crkva je građena u kasno-baroknom stilu po planu i pod nadzorom poznatog karlovačkog graditelja Josipa Stillera. Godine 1808. ova crkva postaje parohijskom (župnom) crkvom pravoslavnih vjernika u Karlovcu.

Izvor teksta: Vinković, Dubravko. Sjećanje na nestale crkve karlovačke. Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2006. Izvor slike: Vinković, Dubravko. Sjećanje na nestale crkve karlovačke. Karlovac : Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”, 2006.

Car Josip II. Karlovac je posjetio tri puta. Prvi posjet dogodio se za života njegove majke kraljice Marije Terezije kada je kao kraljević obilazio sve austrijske narode i pokrajine kako bi ih pobliže upoznao. U Karlovcu je boravio u erarskoj kući u kojoj se nalazila pisarna uprave kadetske škole. Pregledao je vosku, razgovarao s vojnicima, a neke i nagradio dukatima.

Izvor teksta: Strohal, R. Grad Karlovac opisan i orisan. Pretisak. Karlovac : Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006.; Izvor slike: Gradsko poglavarstvo grada Karlovca, inv.br.18; Pogled na Karlovac bez željezničkog mosta, autor Jakov Šašel

 

---

Ova viša škola osnovana je radi obrazovanja nastavnika za potrebe osnovnih škola za razrednu i predmetnu nastavu, a ujedno i kako bi organizirala usavršavanje, stručno napredovanje i doškolovanje prosvjetnih radnika. Na Akademiji je postojalo nekoliko studijskih grupa, a u šest godina postojanja školu je završilo šest stotina studenata. Pedagoška akademija prestala je s radom 31. 8. 1967., nakon što su zadovoljene potrebe za nastavnim kadrom u osnovnim školama na području šire regije.

Izvor teksta: Karlovac : 1579-1979 : zbornik radova. Karlovac : Historijski arhiv u Karlovcu, 1979.; Izvor slike: http://os-braca-seljan-ka.skole.hr/skola/povijest?ms_nav=aab (6. 4. 2021.)