U Karlovcu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor, knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, tajnik Drame u HNK u Zagrebu, pomoćni tajnik u Matici hrvatskoj, te urednik i glavni urednik u izdavačkoj kući Mladost u Zagrebu. Premda je živio u Zagrebu, duboko je ostao vezan za Karlovac, a posvetio mu je i posljednju zbirku pjesama “Vatra dugog bdjenja nad mojim Karlovcem”, 1983. koju je ilustrirao njegov prijatelj Josip Vaništa., a predgovor napisao Marijan Matković. Umro je u Zagrebu, 7. 12. 1994., a pokopan je 10. 12. na karlovačkom groblju Dubovcu.
Izvor teksta: Brešić, V. Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb : AGM, 1997.; Karlovački leksikon. Školska knjiga. Zagreb, 2008.; Izvor fotografije: Šolc, Oto. // Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Poveznica: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59779>. (30. 4. 2022.).
Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun” osnovan je 26. svibnja 1988. godine Odlukom Skupštine SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske kao Radna organizacija – Dom umirovljenika u Karlovcu. Sa radom počinje dana 19. 09. 1988. godine. Od osnutka Dom pruža kvalitetnu skrb i zdravstvenu njegu nemoćnim i starijim osobama. U svojoj povijesti, Dom u nekoliko navrata mijenja svoj naziv. Odlukom Ministarstva rada i socijalne skrbi, a na prijedlog Doma, 1996. godine posljednji naziv je promijenjen i od tada glasi: Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun”, što je i danas naziv ustanove. Dana 29.01.1996. godine osnivač postaje Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a vlasnik Republika Hravtska. Odlukom o prijenosu osnivačkih prava od 20. prosinca 2001.godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi, osnivačka prava nad Domom prenijelo je na Karlovačku županiju.
Izvor teksta i fotografije: Dom za Starije i nemoćne Sv. Antun. Dostupno na: https://www.domsvantun.hr/index.php/about-us (9. 10. 2023.)
Zoran 
Toga dana izvedena je premijera “Matijaša Grabancijaša dijaka”, T. Brezovačkog u režiji A. Dičeka. Premijeru je izveo Omladinski studio Gradskog pionirskog kazališta u Karlovcu koji je već djelovao nekoliko godina no sigurno je da je u proljeće 1952. Gradsko pionirsko kazalište prestalo s radom te da su te iste godine počeli djelovati Dramski i Baletni studio. Prva premijera Dramskog studija bila je predstava “Ilirci”, V. Lunačeka. Prvi umjetnički voditelji bili su Stjepan Mihalić te Mirko Merle, a predstave su režirali uglavnom sami glumci. U drugom periodu dužnost umjetničkog voditelja vršio je profesionalni voditelj Studija Berislav Frkić. Od 2004. godine s mnogo uspjeha, predstava, gostovanja na festivalima i nagrada Dramski studio vodi Sanja Hrnjak, umjetnica koja je sebe darovala kazalištu. Zahvaljujući njezinim vrhunskim režijskim ostvarenjima te dubokom i vrlo kvalitetnom dramsko-pedagoškom radu s mladima, Dramski studio odigrao je brojne i uspješne predstave koje su nastavile tradiciju tog svojevrsnog umjetničkog fenomena. Neki od iznimnih uspjeha su: svečano otvorenje 58. Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku 2018. godine s predstavom “Jaje” i svečano otvorenje 15. Welt-Kindertheater-Fest, najznačajnijeg svjetskog festivala dječjeg kazališta, Lingen/Njemačka, 2018. godine, s predstavom “Igra”. Festival se održava svake četiri godine. Otvorenju ovog svjetskog festivala prethodilo je kandidiranje preko 200 predstava iz cijelog svijeta. Međunarodni žiri od 12 članova odabrao je 18 najboljih predstava.
Dom za odgoj djece i mladeži osnovan je kao Dječji dom i prihvatilište rješenjem Općinskog narodnog odbora u Karlovcu nakon čega su usvojena i domska pravila. Na taj način završeno je formalno osnivanje ove ustanove koja je s radom počela još 1953. godine kada su na raspolaganju imali samo jednu sobu u Domu učenika.
U Ljubljani je završio trgovačku školu nakon čega se s bratom Kamilom priključio ocu u vođenju trgovine koju je otvorio 1834. na kućnom broju 333. Najviše su se bavili trgovinom i prijevozom drva. S vremenom napušta trgovinu i od 1866. počinje kupovati posjede u okolici Karlovca: Novigrad na Dobri, Svetice, Hrastje, Pokupje, te zajedno s Vjenceslavom Turkovićem imanje Kutjevo kraj Požege. U javnom životu istaknuo se kao gradski zastupnik i narodni zastupnik grada Karlovca u saboru od 1875. do 1887. godine. Zastupnik u ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti bio je od 1875. do 1881.
Župančić se školovao u šegrtskoj školi i po zanimanju je bio brijač i zubar, a samostalno je izučio slikarstvo i drvorezbarstvo. Istaknuo se u prikazu krajolika i starih karlovačkih ambijenata u naivnom likovnom izrazu.
Završena gradnja današnjeg zvonika crkve Presvetoga Trojstva. Projektant Josip Stiller, izvođač majstor Georg Horweld. Radove u bakru izveo Ivan Berhnard iz Zagreba.
Slava Raškaj bila je gluhonijema od rođenja i školovala se u Zavodu za gluhonijeme u Beču. Nakon školovanja vratila se u Ozalj. U Zagrebu je od 1895. boravila u Zavodu za gluhonijeme. Bila je učenica Bele Čikoš-Sesije, koji ju je uveo u Društvo hrvatskih umjetnika. Godine 1901. javili su se prvi znakovi duševne bolesti, a 1902. godine bila je smještena u Zavod za umobolne u Stenjevcu, gdje je ostala do smrti. Njezini akvareli svijetla kolorita i čarobna ozračja, postignuti istančanom primjenom svjetla, predstavljaju najviši domet u hrvatskom akvarelnom slikarstvu potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Opus Slave Raškaj pripada razdoblju hrvatske moderne, i to njezinoj impresionističkoj struji.
U očevoj radionici u Ljubljani izučio je puškarski zanat. U Karlovac je došao 1857. te djelovao kao ugledni puškar, graver i slikar. U Karlovcu je učio slikarstvo kod franjevačkog slikara i pozlatara F. P. Godlera. Napisao je i akvarelima ilustrirao putopis Bilder aus dem Oriente (1863.) o putovanju Afrikom koji je Gradski muzej Karlovac objavio 2004. prigodom organiziranja retrospektivne izložbe Šašelovog Opusa.
Maturirao je na karlovačkoj Gimnaziji (1943.), diplomirao 1950. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Redoviti član 
Sin trgovca žitom, završio franjevačku Gimnaziju u Karlovcu. Od 1840. u Karlovcu vodi vlastitu trgovinu, a 1845. sagradio je kuću na početku Radićeve ulice (kod Riječkih vrata) u kojoj je do 1850. djelovala Ilirska čitaonica. Njegova Autobiografija (1898.) smatra se jednim od najboljih memoarskih djela u Hrvatskoj.