U Grazu je završio studij farmacije 1882. godine. Radio je kao ljekarnik u Varaždinu, Zagrebu i Pregradi, a zatim i u Karlovcu gdje je preuzeo ljekarnu Josipa Vrbanića. Objavljivao je u „Karlovačkom glasniku”, pisao putopise, crtice i povijesne pripovijetke. Sljedbenik je Šenoina povijesnog romana u djelima „Zagorska ruža” (1899.), „Težki dani” (1900.) i „Igračka valovja” (1904.) čija radnja se odvija u Karlovcu. Tadašnja kritika proglasila ga je „pjesnikom Karlovca”. Bio je aktivan u karlovačkom političkom životu i u kulturno-umjetničkim društvima.
Izvor teksta: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.; Davila, Hinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Dostupno na: <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14030>(22. 9. 2022.); Izvor vizuala: Karlovački leksikon. Zagreb : Školska knjiga, 2008.
Ova izložba moderne i suvremene skulpture, koja je prvi puta organizirana u ljeto 1967. godine, bila je u svoje vrijeme jedinstvena kulturno-turistička manifestacija u Hrvatskoj koja je za cilj imala spojiti kulturu s turističkim nastojanjima grada Karlovca. Umjetnici su imali su vrlo pozitivan stav o ovakvom konceptu izlaganja te je “Koranski park skulptura” bio prava riznica umjetničkih djela poznatih hrvatskih majstora kao što su Vojin Bakić, Ante Despot, Vanja Raduš, Ivan Kožarić, Ivan Meštrović, Fran Kršinić, Kosta Angeli Radovani… i dr. Cilj je bio da se svake godine otkupi po jedna skulptura iz posebno osnovanog fonda “13. srpnja” kako bi se trajno postavile u javni prostor Karlovca. “Park skulptura” posljednji puta je održan 1978. godine, a Karlovcu u naslijeđe ostavio je nekoliko vrijednih skulptura: “Ljubavnici” (Ante Despot, 1968.), “Prvi koraci” (Fran Kršinić, 1968.), “Dunja iz Montreala” (Koste Angeli Radovani, 1970.) i “Prizemljeno sunce” (Ivan Kožarić, 1971.).
U Karlovcu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor, knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, tajnik Drame u HNK u Zagrebu, pomoćni tajnik u Matici hrvatskoj, te urednik i glavni urednik u izdavačkoj kući Mladost u Zagrebu. Premda je živio u Zagrebu, duboko je ostao vezan za Karlovac, a posvetio mu je i posljednju zbirku pjesama “Vatra dugog bdjenja nad mojim Karlovcem”, 1983. koju je ilustrirao njegov prijatelj Josip Vaništa., a predgovor napisao Marijan Matković. Umro je u Zagrebu, 7. 12. 1994., a pokopan je 10. 12. na karlovačkom groblju Dubovcu.
Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun” osnovan je 26. svibnja 1988. godine Odlukom Skupštine SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske kao Radna organizacija – Dom umirovljenika u Karlovcu. Sa radom počinje dana 19. 09. 1988. godine. Od osnutka Dom pruža kvalitetnu skrb i zdravstvenu njegu nemoćnim i starijim osobama. U svojoj povijesti, Dom u nekoliko navrata mijenja svoj naziv. Odlukom Ministarstva rada i socijalne skrbi, a na prijedlog Doma, 1996. godine posljednji naziv je promijenjen i od tada glasi: Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun”, što je i danas naziv ustanove. Dana 29.01.1996. godine osnivač postaje Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a vlasnik Republika Hravtska. Odlukom o prijenosu osnivačkih prava od 20. prosinca 2001.godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi, osnivačka prava nad Domom prenijelo je na Karlovačku županiju. 
Zoran 
Toga dana izvedena je premijera “Matijaša Grabancijaša dijaka”, T. Brezovačkog u režiji A. Dičeka. Premijeru je izveo Omladinski studio Gradskog pionirskog kazališta u Karlovcu koji je već djelovao nekoliko godina no sigurno je da je u proljeće 1952. Gradsko pionirsko kazalište prestalo s radom te da su te iste godine počeli djelovati Dramski i Baletni studio. Prva premijera Dramskog studija bila je predstava “Ilirci”, V. Lunačeka. Prvi umjetnički voditelji bili su Stjepan Mihalić te Mirko Merle, a predstave su režirali uglavnom sami glumci. U drugom periodu dužnost umjetničkog voditelja vršio je profesionalni voditelj Studija Berislav Frkić. Od 2004. godine s mnogo uspjeha, predstava, gostovanja na festivalima i nagrada Dramski studio vodi Sanja Hrnjak, umjetnica koja je sebe darovala kazalištu. Zahvaljujući njezinim vrhunskim režijskim ostvarenjima te dubokom i vrlo kvalitetnom dramsko-pedagoškom radu s mladima, Dramski studio odigrao je brojne i uspješne predstave koje su nastavile tradiciju tog svojevrsnog umjetničkog fenomena. Neki od iznimnih uspjeha su: svečano otvorenje 58. Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku 2018. godine s predstavom “Jaje” i svečano otvorenje 15. Welt-Kindertheater-Fest, najznačajnijeg svjetskog festivala dječjeg kazališta, Lingen/Njemačka, 2018. godine, s predstavom “Igra”. Festival se održava svake četiri godine. Otvorenju ovog svjetskog festivala prethodilo je kandidiranje preko 200 predstava iz cijelog svijeta. Međunarodni žiri od 12 članova odabrao je 18 najboljih predstava.
Dom za odgoj djece i mladeži osnovan je kao Dječji dom i prihvatilište rješenjem Općinskog narodnog odbora u Karlovcu nakon čega su usvojena i domska pravila. Na taj način završeno je formalno osnivanje ove ustanove koja je s radom počela još 1953. godine kada su na raspolaganju imali samo jednu sobu u Domu učenika.
U Ljubljani je završio trgovačku školu nakon čega se s bratom Kamilom priključio ocu u vođenju trgovine koju je otvorio 1834. na kućnom broju 333. Najviše su se bavili trgovinom i prijevozom drva. S vremenom napušta trgovinu i od 1866. počinje kupovati posjede u okolici Karlovca: Novigrad na Dobri, Svetice, Hrastje, Pokupje, te zajedno s Vjenceslavom Turkovićem imanje Kutjevo kraj Požege. U javnom životu istaknuo se kao gradski zastupnik i narodni zastupnik grada Karlovca u saboru od 1875. do 1887. godine. Zastupnik u ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti bio je od 1875. do 1881.
Projektna dokumentacija za hotel izrađena je 1960. godine, a predviđena lokacija bila je uz Koranu, u blizini slapa. Nakon brojnih izmjena i dopuna izvornog projekta, novi hotel na Korani konačno je otvoren 4. travnja 1964. godine. U to je vrijeme bio najveći i najreprezentativniji hotel u Karlovcu i okolici. Imao je pet katova, 90 soba s 155 ležajeva, krovnu terasu s koje se pružao pogled na Koranu i veliku ljetnu terasu u prizemlju. Hotel je bio opremljen najmodernijom kuhinjom i restoranom. Hotel je dograđen 1978. godine, čime su kapaciteti hotela povećani na 400 ležajeva, a dodane su i nove prostorije kao što su dvorana za konferencije, taverna, banket sala i doručkovaonica. Od ostalih sadržaja hotel je dobio slastičarnicu, kuglanu, TV-salon, sobu za biljar, frizerski i brijački salon te sportske terene.
Župančić se školovao u šegrtskoj školi i po zanimanju je bio brijač i zubar, a samostalno je izučio slikarstvo i drvorezbarstvo. Istaknuo se u prikazu krajolika i starih karlovačkih ambijenata u naivnom likovnom izrazu.
Završena gradnja današnjeg zvonika crkve Presvetoga Trojstva. Projektant Josip Stiller, izvođač majstor Georg Horweld. Radove u bakru izveo Ivan Berhnard iz Zagreba.
Slava Raškaj bila je gluhonijema od rođenja i školovala se u Zavodu za gluhonijeme u Beču. Nakon školovanja vratila se u Ozalj. U Zagrebu je od 1895. boravila u Zavodu za gluhonijeme. Bila je učenica Bele Čikoš-Sesije, koji ju je uveo u Društvo hrvatskih umjetnika. Godine 1901. javili su se prvi znakovi duševne bolesti, a 1902. godine bila je smještena u Zavod za umobolne u Stenjevcu, gdje je ostala do smrti. Njezini akvareli svijetla kolorita i čarobna ozračja, postignuti istančanom primjenom svjetla, predstavljaju najviši domet u hrvatskom akvarelnom slikarstvu potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Opus Slave Raškaj pripada razdoblju hrvatske moderne, i to njezinoj impresionističkoj struji.
U očevoj radionici u Ljubljani izučio je puškarski zanat. U Karlovac je došao 1857. te djelovao kao ugledni puškar, graver i slikar. U Karlovcu je učio slikarstvo kod franjevačkog slikara i pozlatara F. P. Godlera. Napisao je i akvarelima ilustrirao putopis Bilder aus dem Oriente (1863.) o putovanju Afrikom koji je Gradski muzej Karlovac objavio 2004. prigodom organiziranja retrospektivne izložbe Šašelovog Opusa.